Priča o ljubavi IX

četvrtak , 14.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi VIII
Priča o ljubavi VII
Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Jedna od esncijalnih stvari za izgradnju i održavanje stabilne i pune ljubavne veze je balans između ljubavi i skrbi o samom sebi. Održati kontakt sa samim sobom u ljubavnoj vezi nužan je preduvjet uspjeha ljubavi. Kako se održava kontakt sa samim sobom? Putem hobija. Hobi kao nešto što radimo iz istinske ljubavi i strasti, kao odraz neke naše duboke unutarnje potrebe i želje, jest put do samoga sebe.

Ako suviše naglašavate hobi ostajete sami.
Ako suviše brinete o partneru a na sebe mislite premalo (zanemarivši svoj hobi) tada ste u frustrirajućoj ljubavnoj vezi.
Naći pravu mjeru i zdravi balans između hobija (ljubavi prema sebi) i ljubavi prema partneru umijeće je ljubavi.

Biološka i sociološka povezanost
I sociološka i biološka povezanost realitet je ljubavne zajednice. Možda se može bolje rasvijetliti primjerima krajnosti. Čisto biološka veza podrazumjeva emotivno-seksualnu povezanost dvoje ljudi koji time zadovoljavaju svoju potrebu za ljubavlju i pripadanjem, ali nisu povezani s drugim ljudima, ne funkcioniraju kao par u društvu. Čisto sociološka je veza koja pred društvom prezentira skladni par i nerijetko djecu, dakle obitelj. No svaki partner ima svoj ljubavni život kroz avanture i afere u koje supružnik nije uključen. Zajedno podižu djecu, financiraju obitelj i idu na izlete ali emotivno-seksualna povezanost ne postoji.

Ljudima koji preferiraju sociološku povezanost (nazovimo ih ljubavnim ekstrovertima) iznimno je bitno da se s partnerom uklope u društvo i skladno funkcioniraju kao par među ljudima. Takvom tipu ljudi odnos kao "friends with benefits" nema smisla jer to izolira društvenu komponentu, par ne funkcionira niti međusobno na sociološko-komunikacijskom planu a niti u društvu postoji kao entitet kojeg doživljavaju drugi i s kojima se ostvaruje određena interakcija. Takvi ljudi dakle ne mogu biti tajni ljubavnici jer ljubavnu vezu za koju ne zna svijet ne drže smislenom.

Oni pak kojima je biološka povezanost bitnija (nazovimo ih ljubavnim introvertima) mogu ljubovati tajno i "puniti baterije" bez da o tome trube okolo. Ako se razvode, dugo još mogu biti u dva braka - sociološki s bivšim supružnikom s kojim su vezani kroz roditeljstvo i financije, a biološki povezani s novim partnerom.

SAMO BIOLOŠKA VEZA
-ljubav je strastvena i vruća; čarobni romantični trenuci dok su zajedno; no nisu javni par u društvu, ne prezentiraju se niti imaju krug ljudi pred kojima se ponašaju kao par; druženje je isključivo udvoje; pred društvom oboje nastupaju kao single
-osim romantično čuvstvene povezanosti mogu biti povezani i kroz zajedničke interese - umjetnost, hobije, izlaske udvoje; ali ne kao dio društva; u društvu uvijek nastupaju kao dvoje samaca
-ovo je više za sanjare, romantične duše, pjesnike i umjetnike kojima je ljubav vrijednost iznad svega

SAMO SOCIOLOŠKA VEZA
-pred društvom obitelj, skladan par s djecom; supružnika se vara, emotivna povezanost je slaba i hladna; ali zato na svim društvenim događajima zablistaju kao uzoran par
-ljubovanje sa strane može biti tajno ili uz znanje supružnika; sociološkoj povezanosti to ne škodi
-povezani su kroz roditeljstvo i financije, to je jako puno i tu konstruktivno surađuju
-ovo je za praktičare, krute realiste, koji ne vjeruju u ljubav, razočarane

BIOLOŠKA I SOCIOLOŠKA VEZA
-zdravi brak, pred svijetom i društvom jasno i glasno izrečeno DA; udvoje postoji bliskost i povjerenje stabilne ljubavne veze; izgrađena ljubav; jedno drugom su utočište i izvor radosti i ljepote života
-ovo je za ljude koji znaju da ljubav stanuje u realitetu, prigrlili su realitet jer u njemu je život a ne u oblacima


Sociološki i biološki aspekt braka zapravo su dva lica medalje života: društveno i individualno. Ostati u braku koji u očima društva funkcionira, a dio tog društva su i djeca, jedan je stil života zasnovan na moralnoj ljestvici u kojoj su dobri društveni odnosi prioritet. To je stavljanje djece i društva ispred sebe i vlastitog zadovoljstva. Proglašavati to licemjernim bilo bi ishitreno i nepravedno. Pitanje ovdje jest: koliko smo u stanju nositi se s vlastitom nelagodom? I kako se to nosimo?
Emotivno-seksualna frustriranost u braku zasigurno donosi nelagodu. Pojavi li se averzija i netrpeljivost prema partneru, nelagoda postaje sve jača i jača. Kako se može s tim nositi? Jedan način je razvesti se. Drugi način je potražiti emotivno zadovoljavajuću vezu i u tajnosti se sastajati s ljubljenom osobom da bismo napunili baterije koje su u braku prazne, i istovremeno održavati pred djecom i pred društvom brak kao zajednicu.

Razvod je prije svega društveni fenomen. Mnogi brakovi nisu cjeloviti niti zdravi u emotivnom smislu, odnos je narušen, nelagoda evidentna, pa ipak ne dođe do razvoda jer se čuva taj sociološki aspekt. Ako je tako, znači da je i brak prije svega društvena institucija. Znači da je sociološki aspekt braka ono što je esencija te zajednice. Emotivno-seksualna povezanost, tj. biološki aspekt, što s njim? Čini se da to s vremenom jenjava, i sociološki aspekt uzima sve više maha.

Kad se pogleda način ulaska u brak, možda tu leži odgovor o reakciji braka na krizu. Ako se vodi puno računa o sociološkom aspektu prije samog ulaska u brak, stvori se krug prijatelja, a ne svede se sve na biologiju požude i par se ne osami u svojoj biološkoj povezanosti zanemarivši sociološki aspekt potpuno, u većoj krizi takav brak ne može opstati jer ne postoji socijalna struktura koja bi ga podržala, koja bi partnere ohrabrila i pomogla im. Ako gledaju samo jedno u drugo, u trenutku kad nastupi nelagoda pobjeći će jedno od drugog glavom bez obzira, no ako mreža podrške dobro funkcionira tada prijatelj i roditelji i kumovi mogu primiti jednog od supružnika da bi možda sagledao brak malo iz daljine i sastao se sam sa sobom.

Razvod kao opcija u kojoj se razara ta društvena jedinica zvana brak je riješenje kojem se uvijek može pribjeći. Je li baš najbolje? Ako dođe do toga da se o razvodu razmišlja, ima li drugih opcija? Jedna opcija je ljubovati u tajnosti, i praviti se pred supružnikom, društvom i djecom da sve funkcionira. Druga opcija je dogovoriti se sa supružnikom da se nađu novi partneri koji bi u emotivno-seksualnom (biološkom) smislu bili adekvatniji. Treća opcija je samodisciplinirano se dogovoriti da se supružnici udalje neko vrijeme jedno od drugog, da ne budu biološki povezani ali niti da traže druge partnere. Za to je potrebna zrelost i disciplinirano vladanje sobom, da biologija požude ne bude previsoko na ljestvici vrijednosti jer bi se inače stvorio osjećaj prikraćenosti, zakinutosti, i frustracije s kojom bi se bilo teško nositi. Ako su supružnici to u stanju, onda brak ima šanse.