Politička škola VIII & Kurvini sinovi X

utorak , 06.05.2014.

U hrvatskom društvu, tranzicijsko postkomunističkoj mješavini svega i svačega, događa se raslojavanje i diferencijacija banditskog ratovanja kurvinih sinova i izrastanje mladog građanskog društva. Retorika kurvinih sinova koju su 'gradile' i 'izgradile' dvije generacije - a u susštini radi se o barbarizmu, destrukkciji civilizacije i vraćanje na plemenska pravila s kultom poglavice i dekapitacijom zbog krivog pogleda biva polako ali sigurno zamijenjena višestranačkim građanskim društvom, u kojem svoje mjesto ima i crkva kao i ostale institucije građanskog društva koje su nakon drugog svjetskog rata od strane Partije udarene, napadnute i uglavnom razorene.

Stoga je od suštinskog značaja danas shvatiti da biti socijaldemokrat ili pripadnik SDP-a u Hrvatskoj ne povlači odmah jedan zaključak, a biti nacionalist ili član HDz-a drugi. Jedni bi rekli da su kurvni sinovi u redovima jednih, a drugi da su u redovima drugih, no niti je istina jedno niti drugo. Iako su izrasli u redovima komunista, danas su kurvini sinovi - sve malobrojniji i rijeđi, sve tiši i izopćeniji, te sve više ignorirani i šikanirani, a sve to s pravo i po zaslugama - posvuda, raspoređeni ali ne strateški jer strategiju više nemaju budući da je internacionala mrtvija od Berlinskog zidova, ma koliko se Kuba, Kina ili Sjeverna Koreja još s time ne pomirili. Zveckanje oružjem kad su gladni uostalom sasvim je očekivani i predvidivi korak silama Zapada.



Naše mlado građansko društvo u kojem tek stasa prva generacija jest europsko, civilizirano, zapadno, dominantno katoličko, otvoreno, liberalno, s HDZ-om i SDP-om kao dvije glavne političke stranke, konzervativcima i socijdemokratima, sa slobodom izbora vjeronauka u školi a isto tako i građanskog odgoja. To je društvo u kojem se politička retorika i konfontacija ne poistovjećuje s vandalizmom niti osobnim vrijeđanjem, niti se ide duboko u kolturološke vrijednosti niti društvene norme jer se u strateškim odrednicama - opće dobro hrvatskog građanina, visoki standard, kvalitetna radna etika, produktivnost, efikasnost, bogatsvko, blagostanje, sloboda govora i tiska, indvidualizam, civilizacijska pripadnost hrvatskog društva zapadnoj Europi - sve stranke slažu. Ne slažu se - što je zdravo, prirodno i nužno u višestranačkom društvu - u metodama i načinu postizanja tih ciljeva, i tu se vodi politička borba, ali ne rat kakvog su vodili kurvini sinovi nego zdravo sukobljavanje na verbalnoj razini, a račun se plaća građanima na izborima. MOžda je opis ovog društva pomalo futuristički, ali prije ili kasnije to je Hrvatska.