Temperamenti II

utorak , 03.05.2016.

Četiri kategorije temperamenata razlikuju se kako svjetonazorski, tako i energetski, vibracijski, pa ih dijelimo na dvije potkategorije:

1) Ekstrovertirane, optimistične, dinamične, vruće, strastvene, svijetle, užurbane, razigrane SANGVINIK tipove i realistične do pesimistične snažne KOLERIKE
2) Introvertirane, pesimistične do realistične*, hladne do mlake, inertne, tamne do sive, usporene, mirne, dosadne FLEGMATIK-MELANKOLIK tipove.


SANGVINIK
Prevladavajući stav: Svijet je pozornica na kojoj moram blistati.
element: zrak
simbolička životinja: gazela, srna, antilopa, paun

Izrazito ženske, prštave energije, ekstrovertiran, spontan, neusiljen, optimističan,vedar, opušten, brbljiv, živ, energičan, dinamičan i pozitivan, ali za razliku od kolerika, razigran, nestašan, osebujan, vrckast, emotivan, slobodouman, otvoren, blag, iskren, prilagodljiv, savitljiv, rastresen, nestrpljiv, neorganiziran u ekstremnom slučaju kaotičan, naivan, benevolentan, dobrohotan, nediscipliniran, užurban, plah, plašljiv, snebivljiv, lako se smete, lako se uzbuđuje, bojažljiv, okretan, snalažljiv, dijete u srcu i duši, prevrtljiv, savršen plijen za sve vrste iskorištavanja, zavodljiv,iskričav, pompozan, ljubazan, obziran, suosjećajan, topao, srdačan, susretljiv i uslužan, plemenit, pravičan, fleksibilan, entuzijastičan, radoznao, tolerantan, obziran,uljuđen, nervozan, hirovit, kreativan, maštovit, zanesenjak, ushićen, oduševljen, duhovit, zabavan, s izrazitim osjećajem za humor i zabavu, prpošan, neopterećen, ležeran do u krajnost neodgovoran, nemaran, nehajan, pozitivne, svijetle, blještave energije, širokih, ali ne predubokih obzora, najbolje se slažu sa čistim sangvinicima dok je kombinacija sangvinik-kolerik za njih najidealnija s obzirom na kronični nedostatak pozitivnih osobina kolerika.

Za razliku od kolerika čiji je primarni cilj dominirati, vladati i biti uvijek u pravu, sangviniku je to biti zapažen, interesantan, poseban, zabavan. Nije čudo što mu prirodno leže zanimanja poput umjetnosti, estradnih djelatnika, filmaša, pisaca, pjesnika, glazbenika, aktivista, revolucionara, buntovnika protiv svih vrsta dogmi i ideologija.... Ono od čega sangvinik posebno zazire jest dosada, inertnost, sivilo, mlakost, neaktivnost, ravnodušnost, pesimističnost, suhoparnost...Zato prirodno nije sklon flegmaticima i napose melankolicima koji, za razliku od flegmatika neutralne energije imaju naglašeno negativnu, sangviniku smrtno odbojnu energiju. Stoga će sangvinik, bude li prisiljen birati, radije odabrati teškog i dominantnog kolerika, nego nešto mekšeg i blažeg, ali uvijek žalosnog, iritantnog melankolika. Flegmatik bi sangviniku mogao biti dobar partner kada ne bi imao potrebu za povratno reakcijom bez koje se osjeća frustrirano. Flegmatiku sangvinici nisu onoliko interesantni, zabavni i zavodljivi koliko bi to njima pasalo i zato, za razliku od kolerika, nisu spremni platiti neophodnu cijenu jer u toj vezi ne profitiraju onoliko koliko kolerici. U životu sa melankolikom sangvinik će brzo uvenuti, a s flegmatikom duhovno otupjeti.Sangvinik je odbojan melankoliku i naporan, ali zahvalan tip, čistom koleriku Kada ne ide onako kako je očekivao sangvinik postaje rastresen, zbunjen, zatečen, osupnut, kaotičan. Pa ipak, za razliku od kolerika, on je emocionalno stabilan jer nema izražen ego zbog čega iste okolnosti doživljava manje dramatično i nesretno od, na ego preosjetljivog, kolerika.I makar je sangvinik, po prirodi daleko osjetljiviji i senzibilniji od kolerika, potonji je patološki preosjetljiv samo na svoj gorostasni ego.

Informacijsko doba

utorak , 15.03.2016.

Nakon industrijskod doba padom Berlinskog zida nastupilo je informcijsko doba. Informacija je središte svega. Sve se vrti oko informacije, njene dostupnosti, njene pouzdanosti, njene povjerljivosti. Vrijeme konspirativnosti popraćeno paranojom je zauvijek iza nas, mada će psihičke posljedice toga vremena još dugo ostati u ljudima dok se generacijama potpuno ne iskorijene sve te patološke pojave - manija proganjanja, strah od otkrivanja previše informacija, ljubomorno čuvanje onoga što se zna.

Ima tu više razina, što se tiče upravljanja informacijama. Dostupnost informacija postala je globalna - iako je autorizacija drugo pitanje - i više nema opravdanja za to da nam neka informacija nije bila dostupna. No priopćiti informaciju drugoj osobi zasebna je kategorija, to je međuljudska komunikacija. Umjesto da ti kažem, upućujem te 'Imaš na mreži' ili 'Zguglaj pa ćeš saznati'. zar bi se međuljudska komunikacija trebala svesti na upute takve vrste? Ako da, tehnologija nas je unazadila a ne unaprijedila.

S druge strane, pretjerano konzervativni stav prema revolucionarnim promjenama koju je donio internet stvara infnatilno očekivanje da ćen informacija koju trebamo biti sevirana na pladnju, uz crveni tepih i zvuke trublji te neizostavno obasipanje ružinim laticama. Možda se tome i možemo nadati od voljene osobe, ali u svakodnevnoj komunikaciji valja se prilagoditi općoj dostupnosti informacija, očekivanjima okoline da proaktivno posegnemo za izvorom istih a ne da čekamo da 'nas se informira' i najvažnije preuzeti odgovornost za vlastitu (ne)informiranost

Kurvini sinovi XI

utorak , 09.02.2016.

Prethodni dio (6.5.2014)

Neki kažu da je komunizam plemenita ideologija bazirana na idejama jednakosti i socijalne pravde. Je li to tako - pogledajmo misli i motive vodećih osoba tog sustava iz članka u članku Nevena Sesardića :

Niti odnosa

ponedjeljak , 14.12.2015.

1-ljubavnička nit
-romantika, lijepi slatki trenuci
-ugoda, opuštanje, zabava, uživanje,
-razgovori ugodni, ne rasprave ni diskusije o problemima


2-prijateljska nit
-podrška, razgovor o životnoj operativi, poslu
-potpora, korist, pomoć, razumijevanje, suosjećanje
-razgovori o svemu uz poštovanje i razumijevanje


-svatko ima svoj život
-uskoči se kad se može, kad ne ne
--------------------------------------------------------------------------------------------------
-apsolutno na raspolaganju logistički, emocionalno, uvijek prostrt za partnera
-nikad se ne odbacuje partnera, može se privremeno udaljiti

3-partnerska nit
-ispreplitanje životne operative
-dužnost i obaveza, jedno drugom apsolutni No.1 u životu, potrebe partnera ispred vlastitih, duboka čvrsta odluka i stav da ćemo ostati zajedno ma što bilo
-zajednički život
-commitment je iznad svega, razgovori i postupci mogu i prijeći granice

Temperamenti

srijeda , 04.11.2015.

Četiri kategorije temperamenata razlikuju se kako svjetonazorski, tako i energetski, vibracijski, pa ih dijelimo na dvije potkategorije:

1) Ekstrovertirane, optimistične, dinamične, vruće, strastvene, svijetle, užurbane, razigrane SANGVINIK tipove i realistične do pesimistične snažne KOLERIKE
2) Introvertirane, pesimistične do realistične*, hladne do mlake, inertne, tamne do sive, usporene, mirne, dosadne FLEGMATIK-MELANKOLIK tipove.

Iz toga slijedi da su kolerik-sangvinik (i obrnuto), prirodna kombinacija temperamenata baš kao i flegmatik-melankolik jer nose sličnu energiju, dinamiku, svjetonazor i td. Razlika se, međutim odnosi na ciljeve i sukladno tome karakteristike, djelovanje i ponašanje svakoga od njih. Najrjeđi su ljudi koji se mogu svrstati u samo jednan od četiri temperamenta, odnosno čisti kolerici, sangvinici i td. i ujedno najteže osobnosti, napose čisti kolerik i čisti melankolik. Kolerik je posebno težak čistom koleriku, sangvinik-kolerik i kolerik-sangvinik kombinaciji. Čisti sangvinik je ubitačno odbojan i težak čistom melankoliku, a nije mu sklon ni flegmatik. Čisti melankolik je noćna mora za sangvinik-kolerik kombinaciju i nešto manje čistom sangviniku, dok je čisti flegmatik odbojan sangviniku, te sangvink-koleriku dok je koleriku, kolerik-sangviniku, pa i svima ostalima idealan partner za ostvarivanje njihovih primarnih ciljeva. Svaki od temperamenata, naravno, dijeli se na više, tipične i niže tipove, te krajnosti ili ekstrema negativnog predznaka. U kombinaciji više tipova uvijek je jedan dominantan i prepoznatljiv dok ostali tipovi uravnotežuju i ublažuju dominantni karakter. Zato su rijetki čisti tipovi temperamenata koji su, zbog nedostatka faktora ravnoteže, krajnje teški, zahtjevni i nestabilni.

KOLERIK
Prevladavajući stav: Svijet je borilište u kojem moram pobijediti po svaku cijenu!
element: vatra
simbolička životinja: bik, ovan, vol
Temeljno uvjerenje: sve moje je značajnije, veće i vrijednije od tuđega, pa ma što to bilo.

S obzirom na ciljeve i osobne karakteristike idealni partneri koleriku su, u prvom redu flegmatik i sve njegove kombiacije; melankolik i sve njegove kombinacije, te čisti sangvinik zbog njegove tolerantnosti i prilagodljivosti i popustljivosti. No, budući se radi o suprotnim energijama i svjetonazorima, kolerik ne može s njima (osim donekle sa sangvinikom) postići ispunjavajući odnos bez obzira što je za njega idealan, što može biti savršeno harmoničan, praktičan, funkcionalan, idiličan i blagotvoran za njegove primarne ciljeve. Kolerik će s njima biti zadovoljan, bit će mu ugodno i komotno, ali neće biti sretan i ispunjen jer mu fali dinamičnosti, odlučnosti, čvrstoće, energičnosti....jednom rječju svega onoga što on ima i zato, kod drugih to cijeni, ali u odnosu na sebe ne dopušta, jer bi se često kosilo s njegovim primarnim "ja, ja" ciljevima i potrebama. Čisti sangvinik mu je, s obzirom na vrstu energije, najsličniji, pa ipak previše neozbiljan, razigran, razuzdan, rastresen, površan, nametljiv, slobodan....da ne bi s njime dolazio u sukob. Flegmatik je za kolerika dobitak na lutriji kada se pomiri s činjenicom da ne može imati ovce i novce tj. ostvariti svoje primarne ciljeve za dominacijom i moći i uživati u vrsti energije kakvu i sam nosi.

Čisti kolerik je najtvrđi, najzahtjevniji, najnepopustljiviji i najegoističniji tip od sva četiri temperamenta i zato je odnos, kolerik/kolerik, napose partnerski, smrtonosna kombinacija i treba ju izbjegavati po svaku cijenu. Najčešće se to samo po sebi podrazumijeva osim u iznimnim slučajevima kada su dva kolerika prisiljena živjeti zajedno (najčešće zbog tradicionalizma i isključivosti koji su njihove dominantne karakteristike). Zbog izrazite želje za dominacijom i prevlasti, i potrebe biti u pravu po svaku cijenu koja je u službi te dominacije među melankolicima i napose flegmaticima može biti u svome vladalačkom elementu dok njegova izrazita čvrstoća, koja nerijetko prelazi u grubost i agresivnost može biti neugodna za savitljive i pomirljive, ali slobodarski nastrojene sangvinike. Za razliku od prva dva tipa, oni neće biti impresionirani i fascinirani njegovom odlučnošću, nepokolebljivošću, tvrdoglavošću i nepopustljivošću jer sve to je njima suprotno i zato ih guši, no kako u sebi nemaju upravo tih odlika, neće imati hrabrosti, odlučnosti ili dosljednosti da im se suprotstave ili odupru. Zato je sangvinik dobar, ali ne savršen partner koleriku.

Kolerik nikada neće priznati svoje pogreške sve da se ona matematički dokaže. On naprosto živi u svijetu u kojem vrijedi jedna jedina istina - njegova. Natjerati ga da prizna pogrešku za njega je ravno samoubojstvu. Zato je, pritisnut pred zid, sklon izmišljati cijele fantazije, stvarati čudne priče i nepostojeće stvarnosti, i čvrsto vjerovati u njih samo da ne bi morao sebi priznati istinu. Jer istina koja nije po njegovoj volji za njega je isto što i smrt. Zbog toga su emocionalno nestabilni jer nisu kadri objektivno sagledati istinu, priznati pogrešku i promijeniti ponašanje. Kolerici su, dakle, najveći egoisti, ponekad i krajnje samoživi i zato su među čistim kolericima većinom muškarci s obzirom na tipično mušku energiju kolerika. Za razliku od sangvinika koji želi biti poseban, zabavan, kreativan..., kolerik ima neobuzdanu potrebu biti u svemu bolji od svih i iznad svih pa ako u tome ne uspije, on to doživljava osobnim porazom. Biti bolji od čistog kolerika u bilo čemu znači steći ogorčenog takmaca i u krajnosti neprijatelja. Stoga se nije uputno pred kolerikom razmetati svojim uspjesima ili vrlinama. Idealno bi bilo u svemu mu povlađivati, podilaziti i odobravati ili se barem ne suprotstavljati ni uz svu silu argumenata. Argumenti čistom koleriku ne znače ništa. Za razliku od čistog sangvinika koji u drugima prvenstveno vidi i traži oduševljenu publiku, čisti kolerik isključivo svoju traži radnu snagu, odnosno sve vrste poslušnika, podobnika, pokornika i ostalih poslužitelja njegova ega. Činjenica da to uvijek ne može dobiti, ne znači da je promijenio prioritete.

Kolerik je manje od svih ostalih tipova spreman na kompromise i ustupke ukoliko na to nije prisiljen, a ukoliko je prisiljen, postaje ogorčen, netrpeljiv, agresivan i razdražljiv. Stoga je tip kolerik-sangvinik idealan temperament za muškarca, a sangvinik-kolerik za ženu jer ta dva tipa su idealna za međusobno uravnoteživanje kao što je slučaj s melankolikom i flegmatikom. Svi čista tipovi, dakle, pate od unutatnje ravnoteže i zato su teški i naporni, napose kolerik. Od njega ne očekujte zahvalnost, jer čisti kolerik vjeruje da zaslužuje sve što od vas dobiva, pa i više od toga, iz prostog razloga što je to on - kolerik. Zbog svega toga čisti kolerik je nepodnošljiv čistom koleriku, pretežak za kolerik-sangvinik i težak za sangvinik-kolerik tip. U partnerstvu s kolerikom, on je uvijek glava kuće bez obzira radi li se o muškarcu ili ženi, statusu i ugledu, hranitelju ili parazitu. Ne ulazite u partnerstvo s kolerikom ukoliko niste kadri biti u podređenom položaju, a to su, u pravilu,.kolerici, kolerik-sangvinici i sangvinik-kolerici.

Katastrofalnu kombinaciju predstavlja glup i nesposoban kolerik koji, nesposoban shvatiti vlastite nedostatke, a još manje sposoban priznati ih i prihvatiti, u potpunosti zadržava sve tipično koleričke ja,ja potrebe i zahtjeve. Vječno željan biti iznad svih i prije svih, nametat će svoju glupost kao mjeru svih stvari i agresivno reagirati na svako, čak i prijateljski nastrojeno oponiranje. Glup i nesposoban kolerik je prava tempirana bomba po pitanju mirnog suživota. Sreća što se, u praksi, rijetko sreću. No, sreću se
.
Tipične osobine kolerika su:
odlučni, čvrsti, snažni, samovoljni, postojani, beskompromisni, ambiciozni, brzi, ali ne užurbani, neumjereni, ne skromni, samodopadni, samodostatni, samouvjereni, ponosni, prkosni, pakosni, gordi, nagli, zavidni, bezosjećajni, nesuosjećajni, netrpeljivi prema svakoj vrsti osporavanja, britki, oštroumni, inteligentni, promišljeni, neustrašivi, ljubomorni, praktični, ekonomični, oprezni, odgovorni, ozbiljni, podozrivi, proračunati, koristoljubivi, posesivni, dominantni, skloni preuveličavanju, naprasni, eksplozivni, srčani, hrabri, aktivni, agresivni, netolerantni, poduzetni, praktični, pravedni, ali u granicama vlastitog ega, dinamični, zajažljivi, tvrdi, nepokolebljivi, nesalomljivi do krajnosti tvrdoglavi, grubi i kruti. Nisu skoni lažima ukoliko im nije ugrožen ego. U suprotnom slučaju spremni su na sve. Imaju potrebu vladati i manipulirati ljudima, te bezuvjetno nametati svoju volju i svoju istinu. Ne ispričava se, ne priznaje pogreške, ne dijeli komplimente, ne suosjeća s tuđim nevoljama, nema obzira prema ičijim slabostima, dok istovremeno svojih ne zapaža. Odani su i vjerni u stvarima u koje su uvjereni, ali se to često pretvori u uskogrudnost, isključivost, tvrdoću, nefleksibilnost, pa i fanatizam. Cijeni slobodu, ali ju rijetko dopušta drugima. Poštuje istinoljubivost, ali samo ako se ne okrzne o njegov ego. Zahtijeva poštovanje, uvažavanje i poslušnost do krajnosti pokornost, a nikom isto ne daje. Voli biti voljen, ali ne umije voljeti osim po vlastitim uvjetima koji uključuju dominaciju. Zato je kolerik temperament najvećih proturječja. Kolerik koji se uspio realizirati zadobivši uspjeh, status, moć, vlast, vrijednost, dominaciju i respekt može biti savršen dobitak za melankolike i flegmatike koji nemaju ni jedne njegove karakteristike. U njemu će naći sigurnu zaštitu, praktičnu pomoć i poduzetnost koja im nedostaje.

Ne realizirani, frustrirani kolerik, pak sasvim je druga priča. Postaje težak i sebi i drugima i jedino ga flegmatik ili flegmatik-melankolik još može nekako trpjeti. Neostvareni kolerik je kao isušeno jezero i stoga nužno sklizne prema nižem tipu i, zavisno od okolnosti, u ekstremnog samoživog, tvrdoglavog, agresivnog, netrpeljivog, tiranskog tipa. Ekstreman kolerik je krajnje opasan za okolinu. Iz njihovih redova niču tirani, zlostavljači, agresivci, grubijani, samoživi luđaci. Kad se situacija ne odvija onako kako je kolerik očekivao postaje agresivan, razdražljiv, živčan, srdit, neuračunjiv, neracionalan, grub, bezosjećajan, okrutan.

Najveća prednost kolerika jest da se od nikoga ne daju tlačiti, tim više što nisu svjesni činjenice da od svih tipova upravo oni najviše tlače druge zahtjevom za bezuvjetnom dominacijom.

Niži tipovi kolerika su egocentrični, osorni, sebični, arogantni, tvrdoglavi, agresivni, umišljeni, kruti, mrzovoljni, grubi, drski, neuviđavni, srditi, bijesni, okrutni, bezosjećajni, nagli, eksplozivni, konfliktni, brutalni, neobjektivni, imaginarni, uskogrudni, fanatični, isključivi, dogmatici, tradicionalisti. U ekstremnom slučaju psihotični i despoti.

Najbolji i najprirodniji, gotovo jedini mogući, spoj za kolerika jest sangvinik koji ublažava njegovu tvrdoću i egoističnost, kao i mnoge druge k dominaciji okrenute značajke. Sangvinik-kolerik je zato najbolja kombinacija (ukoliko se radi o mješavini samo dva temperamenta). Slijedi kolerik-sangvinik, dok je kolerik-melankolik ubitačna, neprirodna kobinacija, a kolerik-flegmatik naprosto nije moguća. Ne postoji ništa što će slomiti kolerika osim slamanja ega.

Tipična zanimanja kolerika su: vladari, moćnici, državnici, vođe, vojni stratetzi, liječnici, svećenici...sve ono gdje se lako može dominirati, vladati i manipulirati. Rođeni da budu vođe. Nevolja je što čisti kolerik zahtijeva vodstvo i onda kad je potpuno očito da nije za to sposoban.


SANGVINIK
Prevladavajući stav: Svijet je pozornica na kojoj moram blistati.
element: zrak
simbolička životinja: gazela, srna, antilopa, paun

Izrazito ženske, prštave energije, ekstrovertiran, spontan, neusiljen, optimističan, vedar, opušten, brbljiv, živ, energičan, dinamičan i pozitivan, ali za razliku od kolerika, razigran, nestašana, osebujan, vrckast, emotivan, slobodouman, otvoren, blag, iskren, prilagodljiv, savitljiv, rastresen, nestrpljiv, neorganiziran u ekstremnom slučaju kaotičan, naivan, benevolentan, dobrohotan, nediscipliniran, užurban, plah, plašljiv, snebivljiv, lako se smete, lako se uzbuđuje, bojažljivi, okretan, snalažljiv, prilagodljiv, dijete u srcu i duši, prevrtljiv, savršen plijen za sve vrste iskorištavanja, zavodljiv, iskričav, pompozan, ljubazan, obziran, suosjećajan, topao, srdačan, susretljiv i uslužan, plemenit, pravičan, fleksibilan, entuzijastičan, radoznao, tolerantan, obziran, uljuđen, nervozan, hirovit, kreativan, maštovit, zanesenjak, ushićen, oduševljen, duhovit, zabavan, s izrazitim osjećajem za humor i zabavu, razigran, prpošan, neopterećen, ležeran do u krajnost neodgovoran, nemaran, nehajan, pozitivne, svijetle, blještave energije, širokih, ali ne predubokih obzora, najbolje se slažu sa čistim sangvinicima dok je kombinacija sangvinik-kolerik za njih najidealnija s obzirom na kronični nedostatak pozitivnih osobina kolerika.

Za razliku od kolerika čiji je primarni cilj dominirati, vladati i biti uvijek u pravu, sangviniku je to biti zapažen, interesantan, poseban, zabavan. Nije čudo što mu prirodno leže zanimanja poput umjetnosti, estradnih djelatnika, filmaša, pisaca, pjesnika, glazbenika, aktivista, revolucionara, buntovnika protiv svih vrsta dogmi i ideologija.... Ono od čega sangvinik posebno zazire jest dosada, inertnost, sivilo, mlakost, neaktivnost, ravnodušnost, pesimističnost, suhoparnost...Zato prirodno nije sklon flegmaticima i napose melankolicima koji, za razliku od flegmatika neutralne energije imaju naglašeno negativnu, sangviniku smrtno odbojnu energiju. Stoga će sangvinik, bude li prisiljen birati, radije odabrati teškog i dominantnog kolerika, nego nešto mekšeg i blažeg, ali uvijek žalosnog, iritantnog melankolika. Flegmatik bi sangviniku mogao biti dobar partner kada ne bi imao potrebu za povratno reakcijom bez koje se osjeća frustrirano. Flegmatiku sangvinici nisu onoliko interesantni, zabavni i zavodljivi koliko bi to njima pasalo i zato, za razliku od kolerika, nisu spremni platiti neophodnu cijenu jer u toj vezi ne profitiraju onoliko koliko kolerici. U životu sa melankolikom sangvinik će brzo uvenuti, a s flegmatikom duhovno otupjeti. Sangvinik je odbojan melankoliku i naporan, ali zahvalan tip, čistom koleriku Kada ne ide onako kako je očekivao sangvinik postaje rastresen, zbunjen, zatečen, osupnut, kaotičan. Pa ipak, za razliku od kolerika, on je emocionalno stabilan jer nema izražen ego zbog čega iste okolnosti doživljava manje dramatično i nesretno od, na ego preosjetljivog, kolerika. I makar je sangvinik, po prirodi daleko osjetljiviji i senzibilniji od kolerika, potonji je patološki preosjetljiv samo na svoj gorostasni ego.

Partnerstvo sa melankolikom duhovno iscrpljuje sangvinika zbog čega on sklizne u niže tipove ili se, silom prilika, pretvori u neprirodnu sangvinik-melankolik kombinaciju. Idealan partner mu je sangvinik-kolerik, kolerik-sangvinik ili manje idealno čisti sangvinik zbog niza razloga poput nepraktičnosti, neorganiziranosti, nemarnosti, nehajnosti, neumjerenosti, neodlučnosti, rastrošnosti do krajnosti neodgovornosti. Kolerik ovo odlično uravnotežava i dovodi u red ono što je sangviniku nezamislivo. Ne postoji ništa što će zatomiti sangvinički zanos osim izoliranosti i izopćenosti. Sangvinik, najviše od svih tipova, ne podnosi samoću i izoliranost. Najveća prednost sangvinika je njihova optimističnost i entuzijastičnost koja ih čuva od depresije i loših osjećaja. Najveći nedostatak što gotovo nikako ne mogu funkcionirati pod pritiskom, nasuprot flegmatiku koji jednako funkcionira pod pritiskom i bez njega; melankolik ponešto lošije, ali ipak dobro, dok kolerik, slično sangviniku, ne podnosi pritisak, ali zbog prirodne neustrašivosti i čvrstoće, nosi se s njime mnogo bolje od, ionako dezorijentiranog, sangvinika.

Pogubna kombinacija sangvinika jest sangvinik lišen duhovitosti i kreativnosti. Rekli bi smo da je takva kombinacija nije moguća jer se tada ne bi radilo o sangviniku, pa ipak postoje iznimke koje potvrđuju pravilo i zato su spomenuti sangvinici pravi udavi, nametljivi i iritantni i najbolje ih je zaobilaziti u velikom luku.

Niži tipovi sangvinika obično su nametljivi, nasrtljivi, bez osjećaja mjere, povodljivi, prevrtljivi, neodgovorni, lažljivi, plitki, banalni, ograničeni, narcisoidni, muljatori, blebetala, mušičavi, čangrizavi, želeći se svidjeti ili imponirati po svaku cijenu prelaze u lakrdijašenje, beskičmenjake i dangube. U ekstremnim slučajevima u fantaste, sanjare, iracionalne maštare, preuzetne i preosjetljive iluzionare, kompulzivno-opsesivne osobe, paranoike i histerike.

FLEGMATIK
Prevladavajući stav: Svijet uzburkani ocean najbolje je držati se sa strane, na sigurnom.
element: zemlja
simbolična životinja: ljenivac, gušter,

Najidealniji tip za sva partnerstva osim čistog sangvinika. Zbog svoje neutralne, gotovo ravne energije nije suprotan kolericima i sangvinicima, a blizak je melankolicima. Ovo je tip za koji se u narodu veli da je salalom ili dobar ko kruh, što ne mora biti točno, ali se na izgled i površno, tako doimaju. Zbog naglašene pasivnosti, postojanosti, suzdržanosti i mirnoće koja graniči sa ravnodušnošću, te podložnosti, poslušnosti i nekonfliktnosti koja graniči sa servilnošću, ali djeluje i kao blagost naravi, savršena su lovina za kolerike željne poslušnosti i odobravanja, te dobra prilika za melankolike željne uha koje može beskrajno slušati bez protestiranja. Izostat će, fanatično žuđeno sažaljenje, ali Bože moj...ne možeš dobiti sve na jednom mjestu. Po sažaljenje se mora ići dobroćudnom sangviniku, samo nemojte s tim pretjerivati jer sangvinik, premda može istinski i duboko suosjećati, a zbog činjenice što rijetko reagira iz pozicije razbora, neće ni brzo ni lako prepoznati melankolika s ulogom žrtve, ipak će nastojati što prije pobjeći iz tog mračnog ozračja. Kad shvati o čemu se radi, zaobilazit će melankolika u velikom luku.

Energija flegmatika nije dinamična, nego ležerna, usporena, mlaka, stabilna, staložena, bez oscilacija i skretanja i zato je istodobno i pozitivna i negativna, zavisno od temperamenta kojem je nasuprot. On će se sa svakim lako i brzo složiti i naći zajednički jezik, no to ne znači da dijeli vaše stavove, nagnuća, uvjerenja ili svjetonazore. Sve to njemu, ionako nije previše bitno. Flegmatik je emocionalno stabilan, gotovo nedodirljiv; za ništa i zbog ničega ne izgara; rijetko za čime žudi, prema ničemu nema naglašene strasti, ništa ga istinski ne dotiče, ništa mu nije ni predobro ni preodbojno...jednom rječju, rekli bi smo, pravo mrtvo puhalo, užas za sangvinika. Unatoč činjenici što mogu i znaju biti uporni, strpljivi, mirni, tolerantni, pomirljivi, postojani, blagi, neagresivni....nedostatak žara, srčanosti, životnosti i zanesenosti čini ih odbojnima sangviniku, pa i koleriku, ali u njegovu slučaju s velikom ogradom jer jedino s melankolikom može izrealizirati najveći broj svojih primarnih ciljeva. Isto vrijedi i za melankolika kojem je flegmatik prirodni spoj. Ekstremno ushićenje i ekstremna ravnodušnost kod flegmatika jedva se može i zamijetiti. Primarni cilj flegmatika je: ne talasati po svaku cijenu. Ništa ne može uzburkati flegmatika osim životne ugroze ili teške nesreće. kad stvari ne idu kako je očekivao, melankolik se opušta, razmišlja, analizira. najveća prednost flegmatika jest uravnoteženost i mirnoća koja im čuva živce i onemogućava ekstremne osjećaje.

Najgora kombinacija flegmatika je nedostatak osjećaja kada se pretvaraju u hladne i neosjetljive strojeve koji misle.

Niži tipovi flegmatika su bezosjećajni, neosjetljivi, ravnodušni, nesavjesni. U ekstremnom slučaju ravnodušni psihopati i sociopati.

Tipična zanimanja flegmatika su činovnici, birokrati, uslužni djelatnici, diplomati, pravnici

MELANKOLIK
Prevladavajući stav: Svijet je dolina suza koje treba isplakati.
element: voda
simbolična životinja: slon, divokoza

Tip kojemu sunce nikada nije svjetlo i toplo, trava nikada dovoljno zelena ni Bog dovoljno dobar, pa najviše od svega ne podnosi one kojima to jest - u prvom redu, naglašeno optimistične sangvinike. Ne mirišu im baš ni pozitivni, samouvjereni, egoistični kolerici, ali prihvaćaju njegove korisne osobine koje im trebaju a sami ih nemaju. Nađu li tipičnog flegmatika, našli su raj. Čisti melankolik mu također dobro paše, ali se međusobno iscrpljuju u natjecanju za status najveće žrtve. Stoga je flegmatik i njegove kombinacije, idealan. Tamna do mračna, negativna i plačljiva energija melankolika smetat će kolerika, ali će ju tolerirati više od sangvinika jer i dobiva više od njega. Od melankolika možete dobiti poslušnost, ali ne i pozornost i životnost što je sangvinika ubitačno. Depresivni, tihi, nenametljivi, preosjetljivi, štedljivi, škrti, plašljivi, stidljivi, povučeni, emocionalno labilni, vječno nezadovoljni, čak su i čistom koleriku, koji i s njima može dobro profitirati, prilično nepodnošljivi. Ništa ne može razveseliti melankolika. Jedina promjena kojoj poklanja pozornost jest neka katastrofična i negativna vijest koja mu,na podsvijesnoj razini, dolazi kao neko pokretačko gorivo. kad stvari ne idu kako je očekivao, melankolik pojača kukanje, samosažaljenje i traženje krivaca za svoju nesreću kao i izdržljivog ramena za plakanje. najveća prednost melankolika je što ne mora brinuti o ničemu drugome osim o svojoj nesreći. U idealnim okolnostima, melankolik je izrazito osjećajan, milosrdan i dobrohotan, organiziran, odgovoran, dubokouman, suosjećajan, ozbiljan i temeljit i kao takav ima veliki stvaralački kapacitet.

Najgore izdanje melankolika je nedostatak osjećaja mjere i granica kada se pretvara u pravog tvrdoglavog, iracionalnog tlačitelja koji nema antena za objektive činjenice.

Tipična zanimanja melankolika: medicinski radnici, staratelji, psihijatri, socijalni radnici, činovnici, znanstvenici

Niži tipovi melankolika su mračnjaci, negativisti, žrtvofili, gorljivi u traženju plijena za izlijevanje svojih jada. U ekstremnom slučaju mračnjaštvo i okultni porivi, mazohisti i mizantropi. Milosrđe i suosjećanje koje im je prirođeno pretvara se u kruto, sebično, neracionalno samosažaljevanje koje ih čini slijepima za sve druge i sve drugo.


TEMPERAMENTI I DUHOVNOST

Svi temperamenti izviru iz ego-svijest i stoga ih je dobro poznavati u procesu duhovnog osvješćivanja u kojem bi pozitivne osobine trebale prerasti u vrline u službi ljubavi, a negativne ublažiti, razvodniti i prevazići. Budući to nije ni malo lako, najteže će biti kolericima koji imaju najčvršći i najžilaviji ege, te na njega usmjerene sve primarne ciljeve. Odmah iza njega slijedi melankolik koji ima najveći i najdublji ego. Potom sangvinik s najbolje maskiranim i najbolje prikrivenim egom, i napokon flegmatici sa najblijeđim, gotovo nevidljivim, ali jednako tako postojanim i sigurnim egom. Dok će kolerik osjetiti i najmanji dodir ili napad na svoj moćni ego, kao i melankolik na svoj impozantni, dotle će sangvinik, vješt preodijevanju i ugibanju, uspjeti i samoga sebe zavarati. Flegmatik će jedva primjetiti da mu tko dotiče ego, a još manje da ga dotiče nešto suprotno.

Nije uzalud Isus rekao da je put oslobađanja od ega jednak umiranju sebi i zbog toga uzak, strm, sklizak i težak zbog čega samo rijetki njime hode. To umiranje bi, prema tome, najteže podnio kolerik kojem je ego isto što i život, te melankolik kojem je samosažaljenje i kukanje životna hrana. Sangviniku bi takva radikalna preobrazba iznimno teško pala jer bi se morao odreći mnogo malih, ali slasnih, užitaka, ali ga ne bi ubilo. Flegmatik je najbolji kandidat ukoliko ga se uspije izbaciti iz njegove začudno čvrste i rastezljive ravnoteže. Presudna stvar u preobražavanju ego svijesti igra svijest o razlici između duhovnog umiranja sebi (koje je umiranje egu) umiranja vlastitoj osobnosti što je krajnje negativan, destruktivan i u konačnici, smrtonosan proces. Ubiti svoj egoizam nije isto što i ubiti svoju temeljnu narav premda se na prvi pogled i pri plitkom gledanju tako doima. Prvo je oslobađajuće i prosvjetljijuće, a drugo razarajuće i pogubno. Nužno je, dakle, presložiti ciljeve i redefinirati zadatke.

Tako bi kolerik morao naučiti da se može biti uspješan, poštovan i cijenjen bez potrebe da se dominira, vlada, manipulira i podčinjava. Da svaki čovjek ima pravo na to isto, kao i na slobodu mišljenja, izražavanja i postupanja. Da on nije mjera svih stvari i da njegova istina nije jedina moguća. Da svoje mane nastoji preobratiti u vrline jer nitko kao kolerik nema toliki repertoar istih koje bi lako mogle promijeniti predznak te iz tvrdoglavosti učiniti upornost, iz želje za dominacijom aktivno zauzimanje za opće dobro i td. jer svrha života nije u natjecanju, i cilj u bivanju glavnim, nego u plodonosnoj suradnji i blagodati svih za sve. Kolerik koji to shvati i prihvati, postaje moćan suradnik za opće dobro. Teškoća s kojom to i uspijeva govori dovoljno sama za sebe jer je kolerik, najveći sinonim za ego.

Sangvinik bi morao naučiti da je sasvim dovoljno i ispunjavajuće ako se sviđa samome sebi i da nije ni nužno, ni moguće svidjeti se svima drugima. Da samome sebi može biti sve ono što, ponekad i po visokoj cijeni, želi podijeliti ili plasirati drugima. Da mnogobrojne darove koje je primio prvenstveno stavi u službu drugima ne mareći za vlastito zadovoljstvo. Da život kao slavlje raskoši i ljepote, ima i svoju dubinu i dostojanstvo oko kojih se vrijedi pomučiti. Da posvijesti svoje mane i ne shvaća ih olako i bezazleno, te poradi na njima. Da pozitivnu energiju koju nosi ne koristi prvenstveno za vlastiti užitak, te da presloži prioritete tako da privlačenje pozornosti ne bude svrha sama po sebi.

Flegmatik bi morao naučiti da mir po svaku cijenu nije ni riješenje, ni vrlina, nego komotna, sebeugodna, egoistična linija manjeg otpora. Da je život dinamična i živa stvarnost, višedimenzionalna, a ne jednodimenzionalna. Da ga treba živjeti i proslavljati, a ne odspavati. Dodavati mu i svoje soli kako bi bio jestiviji i ukusaniji.

Melankolik bi napokon morao shvatiti kako je metafora o ljudskom životu kao dolini suza, samo metafora, fraza i u konačnici potpuno suprotna istini te da, slično flegmaticima, život moraju živjeti i slaviti, a ne tek otrpjeti. Da životu treba nešto i davati, a ne samo očekivati i uzimati. Da svrha život nije u tugovanju nego u radovanju te da je smosažaljenje najveća blasfemija i perverzija života.

Marsovsko povlačenje i Venerijanski valovi

ŽENE SU POPUT VALOVA
-ona se mijenja u svojoj sposobnosti da voli sebe i druge
-na putu prema dnu ona postaje sve ranjivija i osjetljivija, sve više joj je potrebna podrška i sve manje je u stanju prihvaćati i cijeniti partnera

-on pogrešno zaključuje da se njene promjene raspoloženja temelje na njegovom ponašanju

-njemu je dno zdenca prilika da joj pruži bezuvjetnu ljubav i potporu - nikako da postavlja zahtjeve ili bude kritičan, a pogotovo da ju ne uvjerava kako nema razloga biti uzrujana
-treba ju slušati dok ona iznosi osjećaje i suosjećati s onim što ona proživljava- dati joj ljubav, pažnju i potporu

-efekt njegove potpore ne mora odmah biti vidljiv iako ona ima velike koristi od nje-val mora doći do samog dna da bi se mogao ponovno početi uzdizati

-on mora znati da će ona ponovno potonuti, da je to normalno, neizbježno i privremeno

-on joj mora pružiti sigurnost da ona može dosegnuti dno, pružiti joj ljubav razumjevanje i strpljenje

-ona treba pravo na uzrujanost, priznanje da nije pogriješila kad se uzrujala, razumjevanje (pizza Desiree-kritiziram ju sto se uzrujala i ostavljam tu vecer samu jer nam je "losa komunikacija")

MUŠKARCI SU POPUT GUMENIH VRPCI

1-prihvatiti da redovito imam potrebu da se povučem

2-priznati joj pravo na bol-pružiti joj brižnost i razumjevanje za osjećaj povrijeđenosti zbog mog povlačenja (kritizirala me poslije trazenja timeouta, jajoj to zamjerao)

3-pružiti joj sigurnost - uvjeriti ju da ću se vratiti


-ona uzima k srcu, krivi sebe i pita se sto je pogrijesila; zabrinuta je i zbunjena
-muška potreba za slobodom i neovisnošću - nju automatski obuzima panika
-ona se boji da se on neće vratiti
-ona mu treba dati povjerenje i prihvaćanje bez sumnje u njegovu ljubav
-on treba vjerovati u svoju ljubav i razumjeti svoju mušku potrebu za neovisnošću i slobodom (opravdavao sam se razvodom, odbijao sex, proglasavao sebe nespremnim na vezu)
-oboje moraju shvatiti i prihvatiti da su muškarci poput gumenih vrpci

-bit te njegove potrebe je da se povuče i da nije odgovoran ni za koga drugog
-on povlačenjem zadovoljava sasvim utemeljenu potrebu da se neko vrijeme brine za sebe

-u najintimnijim trenucima on će se možda iznenada prebaciti na isjećaj potrebe za slobodom i povući se




POVRATAK
-njoj treba malo vremena sa se ponovo zbliže, on može odmah-on mora razumjeti da ona treba polako

-ona mu treba dat do znanja da ga cijeni ako ju sluša, ne mu postavljati 100 pitanja-zahvalnost - onda on tek shvati koliko puno čini za nju dok je sluša
-prihvaćanje s njene strane da on sad nije za razgovor
-poticanje na slušanje

Vražja špranca - otrov u čokoladnom bombonu

petak , 23.10.2015.

Hmmm....zašto osoba?
1-možda nepredvidivost i kreativnost - uvijek nas može iznenaditi reakcijom koju nismo mogli predvidjeti?
-ne da se staviti u šprance?
-ja tu ništa ne mogu, to je visa sila, vise bice
-eksternalizacija

2-otklanjanje odgovornosti -lakse je kad je kriv vrag nego ja i moje svjesne odluke

Vanjska sila?-problem kad se Vraga tako gleda, onda zivot nije pod nasom kontrolom.
ISTINA je pak da kontroliranje vlastite emotivne uzbuđenosti donosi 90% kontrole nad životom
-------
1-kornelija-necete moci dokazati
2-b-puca ko šef zbog vanjskog pritiska=Sotona
3-vj-isto kao b
4-tata-Tito kriv za sve
5-ja-Bb Zeljka Ivor oni za sve krivi


Primjeri "Vražjih špranci"
---------------------------------
17-nije samo romanticna ljubav ta koja daje radost i dubinu, nego svjesni brak koji pociva na drugacijim temeljima. Laz je da ce se izlaskom iz romanse izgubiti čar, naprotiv svjesnim brakom dobiva se trajna čar

4-sex kao nakon "obvezivanja" - zapravo ovbezuje nas se na nešto, a ne znamo na što smo se obvezali, ali poslije nas se proziva da smo se obvezali

1-žena stvori ambijent, muškarac navali - tko je odgovoran?

14-učenje za ispit, na putu nailazim na društvo koje pije u birtiji - da li jednoj zabavi žrtvovati 2-tjedni rad?

14-izgradnja ljubavne veze kroz upoznavanje - vuče nas sex, požuda - da li žrtvovati duševnu povezanost padanjem na iskušenje?

14-patnja nakon razvoda - potrebno je osjećati frustraciju, bol, nelagodu, tugu - da li bježanje od te nelagode ima ikakve koristi?

16-Al Pacino -na početku ga se ne sili, ne moraš prihvatitii ponudu, samo odaberi; poslije kad je zaglibio čak ga nagovara da odustane ali ovaj to ne može jer je prekasno - alibi postoji jer "pitao sam te"(da ali ne pravovremeno)

--------------------

1-Stvaranje ambijenta, ne sili te nego ti sam odabireš

2-Nemir, jeza i nelagoda se provlače i trajno su prisutne ali se napadno ignoriraju

3-Puno simbolike, skrivenog značenja koje ne razumijemo ali je tabu, nedodirljivo,

4-Pozivanje na zavjet, obećanje, odluku - koje nekako nismo ni bili svjesni ili smo je dali olako, ili jednostavno želimo nanovo je razmotriti - no uhvati nas se za to ko vola za rogove (Shrek i Mefisto)-hvata nas se kad nismo spremni (Sun Tzu)
Bianco potpis, ne zna se na što se obvezuje nego je mutno, lako ćemo, riješit ćemo u hodu

5-Izvanjska privlačnost, prividno dobro i kvaliteta, ali EVIDENTNA PRIVLAČNOST - mora biti neki PR, nešto super atraktivno, što će nas privući - otrov u čokoladnom bombonu - upakirano kao DOBRA PRILIKA, kao odlična transakcija, da za jako malo dobijemo jako puno.

6-ishod: propast, smrt, strah, briga, tjeskoba, nemir, nezadovoljstvo, očaj, razočaranje

7-ne može se ništa dokazati jer sve je pod krinkom prijateljstva i naklonjenosti. Ne može se dokazati jer nemamo cijelu sliku, ne razumijemo kompletnu priču nego vidimo samo dijelove, stoga argumenti i ne mogu biti duboko ukorijenjeni.

8-želi te uvući u razgovor a onda zbog više inteligencije i stupnja kontrole na kojem vodi igru poražava te; zaludi pamet razgovorom; radi se o emocijama s kojima se ne smiju ulaziti u raspravu niti ih analizirati. One imaju evolucijsku snagu i to je ta "viša inteligencija" - razumu su nedokučive, ali imaju svrhu. Treba ih pustiti, spontano se pojave, spontano i odu. ako se uđe u analizu i razgovor o uzrocima emocija, preispituje pravo na njih - to je promašena bitka

9-naopačke (riječi unazad kod opsjednutosti), zapravo sve naglavačke pa onda ne može funkcionirati mirno i prirodno nego nemirno i krivo; nista nije kako se deklarira (Nikad kao bane)

10-nešto upravlja stvarima i događajima na što nemamo svjesnog utjecaja niti razumijemo, drugo biće (Vrag) odnosno - podsvijest, surova tajanstvena sila Alekseja Aleksandroviča

11-vuk u janjećoj koži

12-kritiziranje zbog neadekvatne reakcije a ignoranje uzroka koji je agresija puno gora i žešća nego razmjer reakcije

13-nagli preokret - Prijateljski pristup, da nas se navuče, najprije se trebamo povezati i biti prijatelji, da bi nas se moglo udariti (stari mozak ovo shvaća kao prijetnju smrću - kad je netko tko je bio percipiran kao dobar promijenio ponašanje)

14-Linija manjeg otpora - lakši put ne mora biti pravi, često i nije. Prenaglašavanje žrtve i muke ako se ide pravim putem. Pregorka je čaša, nemoj ju popiti, daj udri brigu na veselje. Disciplina je kurva.

15-namami te zavodljivom privlačnošću, naveže te na ugodu i poslije te proziva što tražiš još još još- kao droga - prvi put je besplatno, nagovara te samo uzmi, dostupno ti bez da tražiš, dok se ne stvori ovisnost a onda si moj

16-postavlja prava pitanja ali u krivo vrijeme - ili prerano (kad se nema dovoljno informacija nego se vidi samo ona privlačna strana) ili prekasno (kad smo već zaglibili) - alibi postoji jer "pitao sam te"

17-iskonska laž da nije dostupno ono sto zapravo jest dostupno (sex mladicu kojeg se konzervativno odgaja)

18-dio je uvijek istinit, ima se na što pozvati i uvijek se poziva-ali onaj dio laži stvara probleme, sapliće, koči i smeta- ali ima se alibi, dio istine (vrag nađe komadić istine-potrudit ću se da napravi svoje vjerovanje)-radi se o izvrtanju, izvitoperenju - kao sotonski obredi koji "slave" sveti čin sexa orgijanjem


19-unosi se razdor - svađa među članovima obitelji, netko izvana slatkorječiv sije razdor

20-podmetanje - prozivanje na nešto od prije, pozivanje na red s ciljem da se uzdrma, destabilizira=>eh sad bih se i ja mogao pozvati na ovo ili ono, teško mi se sad ufurati u taj film što sam onda mislio ali pokušat ću

21-razbijanje-umjesto izgradnje novog i suvislog, sumnjiči se i rastače, usmjerenost destrukciji a ne izgradnji=>svejedno ću graditi i biti konstruktivan, psi laju a karavane prolaze

22-stvaranje jakog osjećaja nelagode, nemira, nezadovoljstva, u vezi nečeg od čega te želi udaljiti
=>problem je sugestibilnost i povodljivost, ako je moj stav bitan onda nema vraga da me odvrati od mog stava

23-"to je jače od mene", ne mogu se oduprijeti toj surovoj tajanstvenoj sili s drugog svijeta (a radi se o navici)

24-Sartre -mrznja kamuflirana u ljubav protiv koje se ne moze boriti

25-prevrtljivost -primjer Zrće - kako se moralisti okomili na mlade, a to je samo bezazlena zabava, glazba, ples, a oni odmah Sodoma i Gomora. E da vlada uzrečica: Ne kupaj se tamo da ne ostaneš trudna


26-skrivanje veze- s ping ponga Fredi ili Pilatesa Evelyn

27-gristi se u sebi Andreja i komentar roditelji curica putovnica nesreca

28-vrag je star-iskustvo, zna kako stvari funkcioniraju, u prednosti, korak ispred

29-da ga nema-retorika neprijatelja, nema rata

30-nepostivanje autoriteta-to je taština, ja sam važniji od institucija; taština-vragu najmiliji grijeh, najpogubniji, blokirajuci- "prevazan sam ja da bih mirno i opusteno radio ono što volim i znam"

Prepiranje etc.

Pogreške koje činimo u prepirci nastaju zato jer nismo svjesni što drugoj strani nanosi najveću bol

Kad muškarac osjeti izazov - izazvan je, to je početak prepirke - partnerici zadaje bol tako što
-ima grubi i bezosjećajni ton glasa, zaboravi iskazivati ljubav i brižnost (nije svjestan, smatra da je ton nebitan, a njoj je upravo to najbitnije)
-fokusira se na to da je on sigurno u pravu
-izražava se zaoštrenim frazama, pun bezosjećajnih primjedbi i tonova

Kad je žena izazvana ona
-dijeli mu nezatražene savjete i lekcije - iznošenje negativnih stavova o njegovom ponašanju
-iskazuje nepovjerenje (nije svjesna koliko njega boli njeno nepovjerenje)
-izražava odbacivanje - u tonu glasa, kao i nepovjerenje

Najbitnije je da partner u prepirci ne reagira na ono što govorimo nego na način kako to govorimo - na ton glasa
Muškarci tebaju svladati umijeće slušanja, a žene umijeće davanja snage muškarcu prihvaćanjem i povjerenjem

Žene se izražavaju dramatičnim, univerzalnim, totalnim sudovima.
Ne smije doslovno shvaćati.
I da - pakiraju kofere, to im je manir.
Ako ju ne želi izgubiti, muškarac ju ne smije hvatati za riječ, mail, postupak - ne tražiti deal breaker u tome, nego s ljubavlju i brižno se odnositi prema njoj uz razumjevanje da su njeni dramatični izrazi puni metafora više odraz njezinog podrijetla s Venere nego što doslovno sadržavaju njezin stav i osjećaje.

Osjećati se voljenim

srijeda , 21.10.2015.

Muškarcu je bitno da ga žena cijeni, da cijeni sve što čini za nju, da mu pruža ljubav izražavanjem svojih nježnih osjećaja (njeni postupci nisu na prvom mjestu), da ga potiče i da mu je zahvalna - onda je on motiviran da daje.

Muškarac se osjeća voljenim

1-kad ona ispunjena ljubavlju pozitivno odgovara na njegovo ponašanje -način na koji ona reagira na njega određuje osjeća li se on voljenim - ako je ona pažljiva i topla on će se osjećati voljenim

2-kad ona cijeni što on čini za nju. Kad je pažljiva i pokazuje mu da cijeni sve male stvari koje on čini za nju, osmijehom i riječima zahvalnosti. Njena zhavalnost i poticanje potrebni su mu da bi nastavio davati, prestaje davati ako osjeti da ga se uzima zdravo za gotovo.

3-kad mu ona pruža ljubav
-kad mu iskazuje nježne osjećaje-ne mora ona zaslužiti njegovu ljubav čineći nešto (=>dakle nije presudno je li mu kupila poklon za rođendan ili pripremila fantastičan ručak, važnije mu je da ga ona cijeni, da mu je zahvalna i da mu izražava nježne osjećaje. No da bi se žena osjećala voljenom on mora pokazivati brižnost i poštovanje s puno malih znakova pažnje, malih poklona i znakova pažnje, dakle izražavanje njegovih nježnih osjećaja nije na prvom mjestu njoj kao njemu izražavanje njenih)
-muškarcu nije potrebno ništa drugo osim ljubavi
-tajna zadovoljavanja muškarca je u izražavanju ljubavi putem osjećaja a ne putem postupaka


Kad je ljubav u krizi
-on treba usmjeriti pažnju da čini stvari za nju pa će to pokrenuti i osjećaje ljubavi-činiti nešto za nju pokreće njegovu ljubav
-ona treba usmjeriti pažnju na liječenje svojih negativnih osjećaja, ne da čini nešto za njega

Esencijalni sastojci veze

nedjelja , 06.09.2015.

Za mene, 4 su ključna faktora da budem u vezi zadovoljan i da to može funkcionirati

1. Vizija
2. Razgovor
3. Sex
4. Društvo
Nije mi bitno tko organizira vikend, podjela poslova, što se jede, itd

REDOSLJED bi u zdravom odnosu valjda trebao ići ovako
Zapravo se radi o checklisti, mora se proći jedan filter da bi se došlo na slijedeći.
1. RAZGOVOR-moramo bar popiti kavu (kao s agentom), upoznati osnovne činjenice
2. DRUŠTVO - OK mi smo par (sociološki povezan), sada da vidimo malo tko ima koga u životu i kako se ponaša u društu
3. VIZIJA - OK mismo još uvijek par, OK u društvu funkcioniramo, prihvaćamo se, sviđamo se jedno u drugom s nastupom u društvu. Sada možemo vidjeti viziju. Ne može se vizija stvarati na kavi preskočivši korak 2 jer čovjek je društveno biće. Nitko ne može živjeti sam
4. SEX - ako smo uskladili prva 3 koraka onda je vrijeme za intimno povezivanje. Nema tu vremenskih rokova, stvar je u procesu i dubini povezivanja


1. Vizija razvoja veze
-da smo suglasni da je veza ozbiljna a ne romansa (ne samo deklarativno nego sadržajno)
-postoji li vizija zajedničkog života ili ne, ako ne koji su koraci do toga i jesmo li spremni raditi na njima (npr Ž se razvodi - ide li proces naprijed ili stoji itsl, ili A nema posao-traži li ga aktivno ili stoji na mjestu)
-razlaz kao krajnja opcija - ne kao rezultat ishitrene odluke, iz hira (An, Ž)
-vizija se može s vremenom mijenjati, usklađivati - tada se to skupa redefinira, a ne bijesno negira i optužuje za maltretiranje
Prijetnja: moja tromost, nefleksibilnost, burno reagiram na promjene, emocije su snažne, porivi su jaki. Treba me poznavati (prvo ja sam sebe) da se to razumije i prihvati. Da ne uzrokuje obrambenu reakciju


2. Volja za razgovorom, upoznavanje i rješavanje problema
-ovdje su ključni poštovanje, disciplina i otvorenost (toga 3 s A je nedostajalo)
-jedna strana nešto kaže, drugu stranu jako uznemiri - N, A, Ž
-osmišljavam plan 10 kava (Ž) ili savjetovanje (A) ali one prekinu prije nego uspijemo odraditi zacrtane termine. Strah od odbacivanja (Ž)
Prijetnja: nemam uvijek osjećaj za timing, znam gnjaviti. Puno pričam i naširoko pa zamaram.


3. Sex
-da bude uzajamna radost a ne polje za igru i manipulaciju
-jedino kod Ž nije bilo igrica nedostupnosti, kod A puno manipulacije, kod N isto
Prijetnja: moj snažni libido; osjetljivost na zapostavljanje kao na zlostavljanje


4. Društveni život
-da smo u društvu opušteni, jedno drugo prihvaćamo kako se ponaša
-da se ne skrivamo od društva (Ž) nego da se pokažemo
-da imamo krug bliskih prijatelja s kojma se rado i često družimo (recimo s A je to ipka bilo, mada je moja soc fobija to gušila)
-da se zajedno minglamo u krugu poznanika i da nam je u tome ugodono (s A nelagoda kod njenih, u muzz, ma bilo gdje, s N isto, možda sa Ž ipak najbolje)
Prijetnja: moja socijalna fobija, slabe socijalne vještine, ne volim i ne razumijem ljude; moja zbunjenost; moja osjetljivost


Da bih bio zadovoljan u vezi, mora biti barem minimum svakog od 4 uvjeta zadovoljen
Dosad se sve svodilo na sex, ostala 3 faktora sadržajno zanemareni JER JA NISAM TRAŽIO, formalno deklarativno su bili tu.

N
1-odmah ozbiljna vizija braka, topi se kad odlete leptirići
2-tak tak, to je više zaljubljeno klepetanje nego upoznavanje
3-funkcionira, al to nije dovoljno
4-nešto malo druženja, ali čuvam ju od kvarta; NG s ekipom MIOC bježim s njom, izruguju se (M)

Ž
1-na početku ozbiljno, redefinirati ju zahtijevalo fleksibilnost
2-uznemiruje ju razgovor; puno napora, panika, strah od odbacivanja
3-funkcionira, al to nije dovoljno
4-tajimo vezu zbog exa; nešto malo druženja

A
1-crkva nametnula viziju dok nas smrt ne rastavi
2-jako jako malo razgovora; njoj je zamorno i naporno
3-funkcionira, al to nije dovoljno
4-uglavnom nelagoda, a posteriori prigovaranje, minimalna količina druženja

(Ne)ovisnički odnos

utorak , 01.09.2015.

1. Uvijek imati osmišljeno alternativno zadovoljstvo - ako propadne dogovor za romantično druženje, u ovisničkom odnosu se postane nesretan i razočaran. U zdravom neovisničkom odnosu koristi se alternativno zadovoljstvo. Uvijek je moguće da nešto iskrsne, tako stvari stoje, to je realitet. Umjesto partnera, bavimo se npr hobijem.

2. Ovisnički odnos je krhak i raspadne se zbog sitnice. U zdravom odnosu postoje problemi, oni se rješavaju, moguće su i svađe. Ali sve to je dio normalne dinamike zdravog odnosa. Partneri se malo udalje, pa se zbliže, bez drame.

3. Ovisnički odnos prati opsesivnost, posesivnost, ljubomora. Partnera se doživljava kao vlasništvo, igračku, stvar. Kada partner ne ispuni naša očekivanja žestoko se udari po njemu, kritiziranjem, okrivljavanjem, prigovaranjem.
U zdravom odnosu partnera se poštuje kao osobu koja ima svoje potrebe, želje i osjećaje. Uvažava se njegova dinamika i uzajamno se jedno drugom prilagođava. Poštivanje partnera znači
-uvažavanje njegovog vremena i raspoloženja - partner nije tu da služi nama, ako je nedostupan ima svoje razloge koje uvažavamo, ne zabadamo nos, ne proganjamo ga, ne ljutimo se, nego poštujemo njegovu privatnost
-cijenimo partnerove vrline i mane, držimo ga za suvislu osobu, držimo do njegovog osobnog integriteta
-želimo dobrobit partneru, bez obzira na nas, tj. nije bitno kako se mi osjećamo u tome
-poštujemo partnerove odluke, stavove i vrijednosti ako se s njima i ne slažemo
-ne biti control-freak, ne pokušavati upravljati partnerovim životom, pokazati povjerenje da partner najbolje zna što je dobro za njega
-tretirati partnera ravnopravno i dati mu punu slobodu izražavanja
-najprije upoznati partnera psihički a onda i fizički
-poštovanje i uvažavanje partnerovog mišljenja nam je najvažnija stvar
-ne pokušavati promijeniti partnera, prihvatiti ga

Brak, razvod, etc...

Evo kako Hendrix na jednom mjestu opisuje šprancu faza braka koju je uočio proučavajući mnoge parove:
1-romantična ljubav - "cveta cveće u naše preduzeće", tu je sve čarobno i lijepo, ne treba puno objašnjavati
2-šok - "ovo nije osoba s kojom sam se vjenčao" - iz idealizirane slike partnera u realitet - uviđamo partnerove mane, osobito one koje ga onemogućavaju na putu našeg iscjeljenja (njegov prostor za poboljšanje)
3-poricanje - razočaranje je preveliko da bi priznali istinu - negiramo, ma nije tako, to nam se samo čini, ta osoba je divna i čarobna kakva je i bila u romantičnoj fazi
4-pregovaranje - ti meni ja tebi - kompromis koji zanemaruje bit problema; mnogi terapeuti potiču ovu fazu i parovi ostanu ovdje; žive u braku ali nemaju ispunjen sretan i potpuno zadovoljavajući odnos
5-očaj - nema nade, bol je trajala predugo....

I nakon faze 5 dolazi trenutak odluke, i stvar obično ide u 3 smjera

6-1. razvod - 50% parova
6-2. paralelni brak (izvanbračna veza ali bez razvoda) - 45% parova
6-3. nalaženje načina i stvaranje duboko zadovoljavajućeg odnosa - 5% parova

Generacija I
-razvod nije opcija, vjenčao si se, sad šuti i trpi
=>život u frustraciji i nezadovoljstvu
=>pokazatelj je siromaštvo i društvena izoliranost

Generacija II
-dugo potiskivano nezadovoljstvo i frustracija eskalira razvodom

Generacija III
-početni žar će kad tad splasnuti
-kad se pojave problemi
--artikulirati ih
--razgovarati o njima
--pokušati poboljšati brak
--opet razgovarati sa savjetnikom ili bez
--uložiti trud da se vidi koja su to područja gdje najviše škripi i raditi na njima
--davati vremenske okvire, probne periode 3 mjeseca, 6 mjeseci, godinu dana
-potrebno je njegovati određene vrijednosti
--vjernost-zdrava potreba za partnerskom ljubavlju s jednom osobom-varanje nije opcija
--poštovanje-kao prema klijentu, fino i s uvažavanjem, bez vrijeđanja i nasilja, verbaliziranje emocija
--otvorenost-ne gurati probleme pod tepih, otvoreno komunicirati
--disciplina-svatko ima svoje dužnosti i obaveze prema sebi, kućanstvu, poslu, djeci, partneru

Heureka!

srijeda , 26.08.2015.

1. Kad je težak dan - mamuran ili štogod - a treba obaviti nešto, nešto treba samo obaviti, bez kukanja i jadikovanja. Zapomaganje i samosažalijevanje stvara 90% tereta, potrebno je samo obaviti što se obavitimora, tempom kojim je moguće ili koji je zadan. BEZ KUKANJA!

2. Kad se pojave emocije umora, razdražljivosti, dosade, besperspektivnosti, bezvoljnosti, potištenosti, nije racionalno razmišljanje krenuti snjima u borbu i analizu nego iracionalno. Racionalno razmišljanje je fokusirati se na objektivne činjenice, vanjske okolnosti (npr povratak s GO uzrok je šoka). Teške emocije pojave se spontano, a tako spontano i odu. Ne surađuje se s njima, one se detektiraju, priznaju i prihvate, kako su došle tako će i otići

3. Melankoličnost nije bolest i ne dovodi do depresije. Valja ju prihvatiti kao prirodnu reakciju i pustiti joj malo. Iracionalne fantazije koje silom nastoje izgurati melankoliju odvuku u depresiju. Ako se melankolija pusti, spontano će otići kako je i došla

4. Jedno od suštinskih pitanja u mnogim situacijama je način kako se nosimo s vlastitom nelagodom. Kada je realitet frustrirajući i nezadovoljavajući, donosi sa sobom nelagodu i nezadovoljstvo, pitanje se svodi kako se nositi s vlastitom nelagodom. Pobjeći u zonu komfora je rješenje koje privremeno donosi ugodu, ali nije djelotvorno i oduzima snagu. Prihvatiti neugodni realitet i tako sačuvati vlastitu snagu i samopouzdanje za borbu s njim pa ga učiniti boljim jest djelotvorno.

5. Ponekad nam se čini da trebamo uspjeti, ali baš je zapravo neuspjeh ono što smo trebali doživjeti. Potrebno je neuspjeh prihvatiti i s mirom u sebi nositi se sa svim problemima na koje putem naiđemo.

6. Priznati poraz dio je osobnog morala

7. Znati se konfontirati, reći svoje mišljenje, bolje je nego bježati. Neke će moje mišljenje naljutiti, neki će se čuditi ali to je njihova stvar

8. Realitet je najveća vrijednost. Životna snaga leži u realitetu, ne u fantazijama koje traju kratko a poslije njih slijedi bolno prizemljenje. Realitet je nekad težak i to stvara poriv za bijegom, ali on se ne isplati. Najbolje je prigrliti realitet takav kakav jest.

Zvijezde repatice

ponedjeljak , 24.08.2015.

Zašto privlačnost prema ženama s repovima?
Prema zauzetima, ili još uvelike emotivno angažiranima i inolviranima u bivšu vezu?
Koje nemaju kapaciteta za gotovo ništa dati, a trebaju utjehu, pažnju, nježnost?
Daju mi do znanja da bivšeg još nisu otpisale (Ž) ili da su još u vezi (A) ili da su netom prekinule (N) no ja to ignoriram, mada me smeta!
Njihovu početnu neodlučnost preokrenem u odlučnost igrajući pred njima kao Aska pred vukom i tako zaintrigiram njihovu pažnju.
Kao Alan Harper koji moljaka onu ludaču da ga isproba, da je on kao vic koji se kasnije skuži - neka gaproba pa onda neka kaže
U meni se aktivira švalerski šarm i krenem prema njoj u svom najboljem izdanju - jer sam prepoznao materijal da mogu vrtiti svoju šprancu

1. Kakve su one i što žele?
Niskog samopoštovanja
Iskaču iz jedne veze u drugu brzinom munje, ne vode računa o reintegriranju vlastitih osjećaja postizanju ravnoteže.
Nisu spremne ni sposobne davati, nemaju emocionalnog kapaciteta kada mene sretnu
Treba im mali od palube koji ne traži puno, duuuuboko je zaaahvalan za muf, kojeg mogu vodati okolo po svom i objašnjavati mu svijet
Pune su ogorčenosti i objeda prema bivšem partneru, on je najgori na svijetu prema njihovim pričama
Ja sam naravno u usporedbi s njim sunce zlatno
Njihov problem je što su dopustile da ih se loše tretira, zato im se bivši partner zgadio

2. Kakav sam ja i što želim?
Niskog samopoštovanja
Tražim problematičnu, neuravnoteženu, ranjivu, kao "robu s greškom" jer mislim da ću teško naći "ispravnu", samo "skupljam otpatke"
Tašt sam jako i imponira mi da budem tješitelj, spasitelj, vitez

3. Kako se upuštam u vezu?
Nisam ja do kraja zaljubljen (ANŽ). Puno više je očaranosti s njene strane, i ja na to padam. Ona mi se divi, podilazi mi, i tako me putem moje taštine zavodi. Meni je ona, OK, zgodnička, ali ne osjećam neku slobodnu privrženost ni ljubav sa svoje strane. Ona mi je rekao bih prosječna.
Ona ili kreira ambijent ili jednostavno nasrne na mene i ja mislim da nema mi zbora nego da moram prihvatiti igru. Sve dok me ona ne odbaci kao staru pokvarenu igračku.
Ulazim kompulzivno, kao da mi se jako žuri, i nemam vremena stati razmisliti, odvagnuti, reći NE

4. Kako izgleda veza?
Na početku je sve bajno. Vrlo brzo se vežem i zaljubljujem. Ja ne dobivam ništa jer ništa nisam ni tražio. Ne dobivam pažnju niti poštovanje, ako me pita ili ne uvjeravam ju da sam zadovoljan i da meni od nje ništa više ne treba.
Onda se polako okrene karta. Počinjem tražiti pažnju. Izražavati svoje osjećaje, želje i potrebe. Njena reakcija je izrugivanje, omalovažavanje, prijetnje, čuđenje, kritiziranje i prigovaranje. Što sad, ja sam nezadovoljan? Pa kaj se bunim, ona mi daje sve. Da - sve što može, a to je jako malo ili gotovo ništa.
Moji ljubomorni ispadi su neminovni, a vezani su najviše za tu njenu bivšu vezu. Uvjeravao sam ju da meni to ne smeta i da nisam ljubomoran, ali postanem, a to nju guši i smeta.
Sex mi neko vrijeme utoljava emocionalnu glad, no s vremenom to postane nedostatno. U nespremnosti za izborom ponašanja koje bi bilo djelotvorno i popravilo moje nezadovoljstvo, bježim u neurotičnu ljubomoru, depresiju, alkohol, zaljubljivanje, cviljenje i zapomaganje zbog osjećaja prikraćenosti (zakinutosti) jer želim da se ona više sa mnom bavi i poklanja mi više pažnje.
Veza je mirna i sretna 2-3 mjeseca. Tada počinju prvi ispadi s moje strane.
-Ljutnja
-ljubomora na bivšeg ili aktualne interakcije
-zanovijetanje za njeno ponašanje u društvu - da očijuka, zašto šuti, da ne valja to to priča (prelascivno i nepristojno) itd...
-osjećaj prikraćenosti jer se ona premalo sa mnom bavi
-velika povrijeđenost zbog odbijanja
-rastući osjećaj da ja nemam utjecaj nego ona odlučuje, planira i organizira sve.
Moj pokušaj da preuzmem kontrolu sastoji se u naglim i čestim promjenama raspoloženja, stavova i želja.
Ona to ne može izdržati samo izgradi zid šutnje i bježi (možda drugome)

5. Zašto?
1. Njihova hladnoća i emotivna nedostupnost, koju tražim.
2. Moj ego koji hrani njihovo komparativno divljenje i očaranost sa mnom.
3. Moja lijenost jer za takvu se ne trebam nešto truditi niti ju zavoditi, njena ranjivost je dovoljna da mi se baci u zagrljaj
4. Moj nedostatak inicijative i proaktivnosti. One vode igru a ja se prepuštam, i izdržavam nelagodu frustracije što nemam aktivniju ulogu. Očita je ta nelagoda manja nego nelagoda pokretanja i inicijative.
Ključni je uzrok špranca - tražim emotivno hladnu ženu da se ponovno dovedem u situaciju prikraćenosti, pa da ponovno proživljavam tu zakinutost, ponovim civljenje i zapomaganje - možda ovaj puta uspijem?


6. Kako dalje?
Slobodnim izborom birati ženu
Mora se ona meni svidjeti, onak da mi je fakat slatka i napeta
Ma koliko ona uzdisala za mnom, svejedno ako meni nije napeta
Ako ima repove ili je u vezi, bježim od nje glavom bez obzira, mora biti min. 6 mjeseci solo
Mora se s njom moći razborito razgovarati, mora biti zrela i uravnotežena osoba

Razvod saga II

ponedjeljak , 01.06.2015.

Što nakon razvoda?
Panično tražiti novog partnera?
Odati se samovanju, frustraciji, boli...?
Ne!

1/3
Postoji bol procesa prihvaćanja razvoda i s njom treba živjeti
Treba biti načistu da povratka nema , i da je smjer razrješenja te boli jasan i nedvojben - potpuno prekinuti sve emotivne veze prema bivšem partneru
S vremenom će taj odnos prerasti u prijateljstvo, s više ili manje povjerenja, ali erotska komponenta više neće postojati
To je prva stvar koju treba razbistriti, i ako to nije jasno onda se vrti u krug
Nema povratka!
Smjer pomirenja postoji samo u teoriji, kao što postoji šansa da dobijem na lotu
Ne nadam se tom smjeru, nego svjesno i racionalno odlučujem - krenuti dalje

2/3
Drugio dio života je životna operativa
Hendlanje djece, financija, posla, svega što treba obaviti
To je nešto što se mora, ne preispituje se

3/3
Treći dio je posvetiti se samom sebi
Tu postoji i prostor za novog partnera
Čemu gubiti vrijeme?
E sad, druženje čisto romatike radi bilo bi možda izgubljeno vrijeme
Osmišljenije je proučiti imago teoriju, i pronaći potencijalnog partnera koji isto tako ima žarku želju prihvatiti tu teoriju kao životnu filozofiju ljubavne veze
Ako je to strateška odluka, onda NEMAM VREMENA nije opcija
Odnosno, partner koji nema vremena za to nije potencijalni partner
Ponovo - čemu gubiti vrijeme?
Može se vrijeme provesti u introspekciji i preispitivanju svojih rana, a može se to sve i dijeliti s novim partnerom i na tim temeljima graditi partnerski odnos
Jer imago teorija je ipak prije svega teorija za parove, a ne za samce

Razvod saga

četvrtak , 21.05.2015.

Koliko treba vremena da se oporavi od razvoda?
To se ne može matematički definirati.

Prođe godina dana.
Je li to dovoljno?
Zavisi što smo radili tih godinu dana.

Teorija Harville Hendrixa ima smisla
Brak je zajednica kojoj je svrha da partneri jedan drugom iscjele rane iz djetinjstva





Rođeni smo u vezi
Ozlijeđeni smo u vezi
U vezi možemo biti izliječeni

Stoga se koristan smjer pokazuje introspekcija
1. Koje su to moje rane iz djetinjstva?
2. Što očekujem od partnerice?
Propali brak može nam dati neke odgovore

Priča o ljubavi X

ponedjeljak , 18.05.2015.

Prethodni dio

Priča o ljubavi IX
Priča o ljubavi VIII
Priča o ljubavi VII
Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

U sociološkom aspektu povezanosti igraju odgoj, vrijednosti, politički stavovi, slaganja oko procjene ljudi i njihovih postupaka. Sociološka povezanost je obiteljska pozadina, financijska situacija. U biološkom aspektu sve to nije bitno, ljubavna privlačnost između dvoje ljudi snažna je sila i ništa drugo nije važno.

Problem nošenja sa životom i pronalaženja zadovoljstva sobom i odnosima nalazi se u tome da nam je dok smo mladi bitna biološka komponenta, ali za dugotrajnost i kvalitetu ljubavnog odnosa bitnija je sociološka komponenta povezanosti. Tu leži inspiracija mnogim umjetničkim djelima poput Romea i Julije ili Ane Karenjine. Sukob društvenog i osobnog ili sociološkog i biološkog vječno je nadahnuće i nikad riješeno pitanje. Ana je stupila u brak iz čisto socioloških razloga, biološki su bili na nuli. Tetka ju je nagovorila da se uda za tog čovjeka jer je dobra prilika. Nositi se s nelagodom biološke frustriranosti - emotivne i seksualne - nije znala bolje nego da nađe ljubavnika. Sociološki aspekt nije ju ispunjavao, erodirao je iznutra, dijelom i zbog neafirmiranog biološkog aspekta. Romeo i Julija pak sve su sveli na biološki aspekt a sociološki ih nije zanimao, što opet ne može potrajati nego se svodi na, više ili manje tragičnu, mladenačku zaljubljenost koja brzo prolazi.

Biološko povezivanje uključuje zaljubljenost, ljubavni žar i seksualnu privlačnost. Bez toga teško da se može ostvariti zdrava ljubavna veza, stoga taj apekt nikako ne bismo smjeli proglasiti nevažnim ili marginalizirati. Samo ga treba uokviriti, postaviti na pravo mjesto, da ne bude ni previsoko na ljestvici (promiskuitet, varanje) niti prenisko (čistunstvo i zaziranje od bliskosti).

Sociološko povezivanje s vremenom postaje sve relevantnije. Na početku, u žaru zaljubljenosti, teško je voditi suvisle razborite razgovore, upoznavati se kroz razmjenu svojih stavova, vrijednosti i mišljenja, svjesno prigrliti opciju da će se možda pokazati da nismo jedno za drugo. Sve nam se to čini manje važnim, zaista i jest manje važno tada, no važno je kasnije. Odgodi li se biološko povezivanje, sociološko povezivanje bit će snažnije i veza će imati bolju perspektivu. Problem je naravno - strast, odnosno nelagoda i frustracija koje donose nezadovoljena strastvena želja zaljubljenih mladih ljudi. Ne čini li se svim ljubavnicima da su oni prvi i jedini u svijetu? Nije li nestrpljivost u "tim stvarima" prirodna? Jest. No takav pristup, u kojem se biološko povezivanje realizira prije postavljenog sociološkog okvira otežava proces upoznavanja. Roditelji će nerijetko upozoravati zaljubljenu djecu na potrebu upoznavanja, ukazivati na to da će zaljubljenost proći ali djeca ih neće slušati osim ako su dovoljno svjesna sebe i u stanju su uzeti dobar savjet kojeg ne razumiju sada. I pitanje je koliko roditelji stoje iza svojih stavova. Ako sami nisu bili u stanju pristupiti racionalističkim principom nego su, vođeni instant gratifikacijom, primjenjivali instinktivistički princip kao primarni princip ponašanja, riječi će malo značiti.

Sociološko i biološko povezivanje se ipak isprepliću, ma koliko se mi trudili sagledavati ih odvojeno. Da bismo nekoga željeli upoznati mora nam se bar malo svidjeti. Doduše, možemo biti i ravnodušni pa se afinitet pojavi kasnije, kroz upoznavanje. Ipak ne smije biti averzije, odbojnosti. Ako nam se netko svidi i zaljubimo se, da bi to potrajalo moramo se upoznati, uzajamno se prihvatiti i zavoljeti. Sve to ide u iteracijama, malo romantike, malo upoznavanja, pa više romantike ako nas je upoznavanje zbližilo, pa još bolje upoznavanje, pa na kraju slobodna i svjesna odluka da ostanemo skupa i volimo se ili razlaz ako odluka nije obostrana.

Ponekad se radi samo o biološkom povezivanju a sociološki je aspekt suviše kompliciran pa ga ostavljamo malo po strani. Nema smisla u moraliziranju niti laganju sebe ili partnera. Možda se bojimo ili sramimo sebi ili partneru priznati da smo se zaljubljeni upustili u romansu s neizvjesnim ishodom, stoga se kunemo u grandioznu viziju ljubavi do groba da ne ispadnemo laki. Od toga malo koristi a dosta štete. Stvorit ćemo očekivanja i od sebe i od partnera koja će nas opteretiti umjesto da uživamo (dok se može) u biološkoj povezanosti bez sociološkog okvira (mada sam Charlie Sheen priznaje jednom da nakon prolazne avanture ni jedno ni drugo nemaju ništa, pa čak niti lijepu uspomenu). Ukoliko se zavaravamo da se radi o ozbiljnoj ljubavi (jer sociološko povezivanje i usklađivanje se valjda dogodilo samo po sebi, razumjeli smo i upoznali jedno drugo bez puno riječi) ne samo da ćemo u biološkoj povezanosti nalaziti sve manje radosti i užitka, nego će frustracija rasti s vremenom kako budemo uviđali da je sociološka povezanost slaba ili je uopće nema, te će jačati osjećaj da smo iznevjerili samog sebe. A zapravo se radi samo o nedovoljnoj snazi i spremnosti za iskren i otvoren pristup, najprije prema sebi a onda i prema partneru.

Argument koji ukazuje na to da je brak više sociološka nego biološka institucija jest da nakon razvoda osoba treba uklapanje u društvo, prije novog partnera. Prije biološkog nadoknađivanja neravnoteže nastale razvodom, potrebno je nadoknađivanje sociološke neravnoteže. Potrebna je reintegracija u društvo kao samac, što je tim teže što je dulje trajao brak. Problem uklapanja u društveni život je emotivna praznina koji je dosad ispunjavao partner, a koji treba nanovo osmisliti i ispuniti. Uletjeti u vezu na brzinu čim prije očekujući da će nam nova veza popuniti emotivnu prazninu nakon razvoda je iluzija, mada mnogi ljudi to rade. Emotivnu prazninu popunjavamo sami. Sociološku neravnotežu moramo postići nastupajući u društvu kao samostalna osoba bez partnera. Novi partner će doći, ako dođe, ako ne ne, i opet je sve dobro. Bitno je uspostaviti djelotvornu kontrolu nad svojim životom i uklopiti se u društvo. Možda staviti veći naglasak na svoje hobije, na posao, na prijatelje kako stare tako i stjecanje novih.

Kulturni je napredak i kvaliteta oduprijeti se instiktivističkom principu kao primarnom principu ponašanja vođenog instant gratifikacijom (biologija požude) i primjenjivati racionalistički princip kao primarni princip ponašanja s odgađanjem nagrade. Sociološko povezivanje s ljudima kao prvi kontakt, a onda biološko povezivanje s jednom posebnom osobom, to je kulturni ili civilizacijski napredniji pristup. Zgrabiti partnera u naletu strasti i povezati se biološki a tek onda nadoknađivati propušteno sociološko povezivanje nekulturno je i primitivno, logika vođena biologijom starog mozga i impulsima.

Ako nam je sociološka komponenta odnosa primarna a tek onda biološka, tada je recimo varanje supružnika sasvim suvišno pitanje. Impulzivno poželjeti na biološkoj razini drugu osobu, koja nam se može činiti fizički ili emotivno privlačnijom, ako nam je sociološka pozadina prva ipak mora proći test prije odluke o upuštanju u određeno ponašanje - kako bi se to moglo odraziti na moje socijalne odnose? Prije svega na supružnika? Tako da razmatranje varanja ima mjesta samo u slučaju da je biološki aspekt toliko bitan da u jednom trenutku preuzme kontrolu i postane primarni princip ponašanja, radi koje čak i zanemarimo socijalne odnose.

Priča o ljubavi IX

četvrtak , 14.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi VIII
Priča o ljubavi VII
Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Jedna od esncijalnih stvari za izgradnju i održavanje stabilne i pune ljubavne veze je balans između ljubavi i skrbi o samom sebi. Održati kontakt sa samim sobom u ljubavnoj vezi nužan je preduvjet uspjeha ljubavi. Kako se održava kontakt sa samim sobom? Putem hobija. Hobi kao nešto što radimo iz istinske ljubavi i strasti, kao odraz neke naše duboke unutarnje potrebe i želje, jest put do samoga sebe.

Ako suviše naglašavate hobi ostajete sami.
Ako suviše brinete o partneru a na sebe mislite premalo (zanemarivši svoj hobi) tada ste u frustrirajućoj ljubavnoj vezi.
Naći pravu mjeru i zdravi balans između hobija (ljubavi prema sebi) i ljubavi prema partneru umijeće je ljubavi.

Biološka i sociološka povezanost
I sociološka i biološka povezanost realitet je ljubavne zajednice. Možda se može bolje rasvijetliti primjerima krajnosti. Čisto biološka veza podrazumjeva emotivno-seksualnu povezanost dvoje ljudi koji time zadovoljavaju svoju potrebu za ljubavlju i pripadanjem, ali nisu povezani s drugim ljudima, ne funkcioniraju kao par u društvu. Čisto sociološka je veza koja pred društvom prezentira skladni par i nerijetko djecu, dakle obitelj. No svaki partner ima svoj ljubavni život kroz avanture i afere u koje supružnik nije uključen. Zajedno podižu djecu, financiraju obitelj i idu na izlete ali emotivno-seksualna povezanost ne postoji.

Ljudima koji preferiraju sociološku povezanost (nazovimo ih ljubavnim ekstrovertima) iznimno je bitno da se s partnerom uklope u društvo i skladno funkcioniraju kao par među ljudima. Takvom tipu ljudi odnos kao "friends with benefits" nema smisla jer to izolira društvenu komponentu, par ne funkcionira niti međusobno na sociološko-komunikacijskom planu a niti u društvu postoji kao entitet kojeg doživljavaju drugi i s kojima se ostvaruje određena interakcija. Takvi ljudi dakle ne mogu biti tajni ljubavnici jer ljubavnu vezu za koju ne zna svijet ne drže smislenom.

Oni pak kojima je biološka povezanost bitnija (nazovimo ih ljubavnim introvertima) mogu ljubovati tajno i "puniti baterije" bez da o tome trube okolo. Ako se razvode, dugo još mogu biti u dva braka - sociološki s bivšim supružnikom s kojim su vezani kroz roditeljstvo i financije, a biološki povezani s novim partnerom.

SAMO BIOLOŠKA VEZA
-ljubav je strastvena i vruća; čarobni romantični trenuci dok su zajedno; no nisu javni par u društvu, ne prezentiraju se niti imaju krug ljudi pred kojima se ponašaju kao par; druženje je isključivo udvoje; pred društvom oboje nastupaju kao single
-osim romantično čuvstvene povezanosti mogu biti povezani i kroz zajedničke interese - umjetnost, hobije, izlaske udvoje; ali ne kao dio društva; u društvu uvijek nastupaju kao dvoje samaca
-ovo je više za sanjare, romantične duše, pjesnike i umjetnike kojima je ljubav vrijednost iznad svega

SAMO SOCIOLOŠKA VEZA
-pred društvom obitelj, skladan par s djecom; supružnika se vara, emotivna povezanost je slaba i hladna; ali zato na svim društvenim događajima zablistaju kao uzoran par
-ljubovanje sa strane može biti tajno ili uz znanje supružnika; sociološkoj povezanosti to ne škodi
-povezani su kroz roditeljstvo i financije, to je jako puno i tu konstruktivno surađuju
-ovo je za praktičare, krute realiste, koji ne vjeruju u ljubav, razočarane

BIOLOŠKA I SOCIOLOŠKA VEZA
-zdravi brak, pred svijetom i društvom jasno i glasno izrečeno DA; udvoje postoji bliskost i povjerenje stabilne ljubavne veze; izgrađena ljubav; jedno drugom su utočište i izvor radosti i ljepote života
-ovo je za ljude koji znaju da ljubav stanuje u realitetu, prigrlili su realitet jer u njemu je život a ne u oblacima


Sociološki i biološki aspekt braka zapravo su dva lica medalje života: društveno i individualno. Ostati u braku koji u očima društva funkcionira, a dio tog društva su i djeca, jedan je stil života zasnovan na moralnoj ljestvici u kojoj su dobri društveni odnosi prioritet. To je stavljanje djece i društva ispred sebe i vlastitog zadovoljstva. Proglašavati to licemjernim bilo bi ishitreno i nepravedno. Pitanje ovdje jest: koliko smo u stanju nositi se s vlastitom nelagodom? I kako se to nosimo?
Emotivno-seksualna frustriranost u braku zasigurno donosi nelagodu. Pojavi li se averzija i netrpeljivost prema partneru, nelagoda postaje sve jača i jača. Kako se može s tim nositi? Jedan način je razvesti se. Drugi način je potražiti emotivno zadovoljavajuću vezu i u tajnosti se sastajati s ljubljenom osobom da bismo napunili baterije koje su u braku prazne, i istovremeno održavati pred djecom i pred društvom brak kao zajednicu.

Razvod je prije svega društveni fenomen. Mnogi brakovi nisu cjeloviti niti zdravi u emotivnom smislu, odnos je narušen, nelagoda evidentna, pa ipak ne dođe do razvoda jer se čuva taj sociološki aspekt. Ako je tako, znači da je i brak prije svega društvena institucija. Znači da je sociološki aspekt braka ono što je esencija te zajednice. Emotivno-seksualna povezanost, tj. biološki aspekt, što s njim? Čini se da to s vremenom jenjava, i sociološki aspekt uzima sve više maha.

Kad se pogleda način ulaska u brak, možda tu leži odgovor o reakciji braka na krizu. Ako se vodi puno računa o sociološkom aspektu prije samog ulaska u brak, stvori se krug prijatelja, a ne svede se sve na biologiju požude i par se ne osami u svojoj biološkoj povezanosti zanemarivši sociološki aspekt potpuno, u većoj krizi takav brak ne može opstati jer ne postoji socijalna struktura koja bi ga podržala, koja bi partnere ohrabrila i pomogla im. Ako gledaju samo jedno u drugo, u trenutku kad nastupi nelagoda pobjeći će jedno od drugog glavom bez obzira, no ako mreža podrške dobro funkcionira tada prijatelj i roditelji i kumovi mogu primiti jednog od supružnika da bi možda sagledao brak malo iz daljine i sastao se sam sa sobom.

Razvod kao opcija u kojoj se razara ta društvena jedinica zvana brak je riješenje kojem se uvijek može pribjeći. Je li baš najbolje? Ako dođe do toga da se o razvodu razmišlja, ima li drugih opcija? Jedna opcija je ljubovati u tajnosti, i praviti se pred supružnikom, društvom i djecom da sve funkcionira. Druga opcija je dogovoriti se sa supružnikom da se nađu novi partneri koji bi u emotivno-seksualnom (biološkom) smislu bili adekvatniji. Treća opcija je samodisciplinirano se dogovoriti da se supružnici udalje neko vrijeme jedno od drugog, da ne budu biološki povezani ali niti da traže druge partnere. Za to je potrebna zrelost i disciplinirano vladanje sobom, da biologija požude ne bude previsoko na ljestvici vrijednosti jer bi se inače stvorio osjećaj prikraćenosti, zakinutosti, i frustracije s kojom bi se bilo teško nositi. Ako su supružnici to u stanju, onda brak ima šanse.

Priča o ljubavi VIII

srijeda , 13.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi VII
Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Iz uvodnog citata može se zaključiti da je tajna zdravog pogleda na ljubav i zaljubljenost te mogućnosti uživanja u ljepotama jednog i drugog, ovisno o životnoj fazi, zapravo u sposobnosti nošenja s vlastitom nelagodom. Biti usamljen donosi jezu, nelagodu, neugodu, frustraciju, zabrinutost....niz teških i nimalo ugodnih osjećaja s kojima se valja nositi. Nije se lako s njima nositi, i ukoliko su oni snažnih amplituda tim je teže. Postavljanje umjetnih moralnih ograda od "zabranjenog voća" samo će smanjiti sposobnost nošenja s vlastitom nelagodom, učinivši da prema van izgleda da uspješno svladavamo taj izazov, no unutarnja motivacija bit će sve manja i napetost od žudnje za zabranjenim voćem će rasti. Djelotvornije je osmisliti vrijeme usamljenosti i frustracije, naći u toj boli smisao koji se sastoji od osobnog razvoja - dolaska do točke uravnoteženosti, emotivne stabilnosti, discipliniranosti, zdravog samopouzdanja, strpljivosti, poznavanja, prihvaćanja i voljenja sebe, odnosno postizanja osobne zrelosti.

Kad se u ovom razmatranju spominje utjecaj "društva" misli se na one institucije koje su nam bile relevantne. Kod mene je to na primjer bila crkva. Kada sam bio 7. razred na vjeronauku sam čuo slijedeću tezu, koja je očito izvršila snažan utjecaj na moj vrijednosni sustav i na moje emocionalno sazrijevanje: "Ako hodate s djevojkom a nećete se jednog dana vjenčati, to je i za vas i za nju izgubljeno vrijeme". Očito je svećenik koji je to tvrdio pobjegao u celibat pred nelagodom procesa vlastitog emocionalnog razvoja koji je nerijetko bolan, frustrirajući i neugodan. Lakše je obući halju i svatko ima pravo na tu odluku. No pitanje je ima li pravo svoj kukavičluk i bježanje od nelagode prodavati pod junaštvo i time trovati adolescente? Rekao bih da nema.

Zaljubljenost u ljubav razlikuje se od zaljubljenosti u partnera
1-Jedan ne razumije da postoji razlika, nije svjestan razlike između zaljubljenosti i ljubavi, drugi je svjestan i razumije tu razliku
2-Jedan se u zaljubljenosti kune da je to ljubav do groba, drugi zna što je na stvari i mirno priznaje da je zaljubljen
3-Jedan je u grču dok je zaljubljen, samo kratko uživa u leptirićima a ostalo ga izjeda zabrinutost hoće li to trajati, drugi je opušten i uživa u zaljubljenosti

Priča o ljubavi VII

ponedjeljak , 11.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi VI
Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Zaljubljen u ljubav



Od svih lekcija na fakultetu napokon sam shvatio koja je bila najvažnija. Učio sam puno proračuna, konstrukcija, dijagrama, modela i svega lijepog što tehnički fakultet može pružiti. No bio je tu i engleski jezik, i taj sat na kojem je profesorica tražila da se predstavimo. Imao sam tada 20 i esencijalni dio moje samoprezentacije bio je izraz moje očaranosti što sam -zaljubljen, što imam curu i što nam je tako lijepo zajedno. Iako profa nije znala da smo kratko skupa, pitala me ključno pitanje, koje ni tada a ni još toliko godina poslije nisam razumio. Pitanje je glasilo:
Jeste li zaljubljeni u svoju djevojku ili ste zaljubljeni u ljubav?
WTF!? O čemu ona jbt priča? Kakva zaljubljenost u ljubav? Eeeee ...da sam znao tada što znam sada....

Zaljubljenost u ljubav zaista je fenomen koji puno toga objašnjava. Zašto je svijet pun nesretnih ljubavi? Zašto propadaju brakovi? Zašto ne uspjevamo ostvariti ljubav kakvu želimo? Zašto se uvijek iznova zaljubljujemo pa razočaramo a nikako da to evoluira u ljubav? Zašto o zašto? Odgovor je upravo u ovoj zamci, stupici u koju kao mladi upadnemo pod prevelikim utjecajem društva i njegovih kulturoloških mitova a premalim utjecajem roditelja, koji bi u svojim zrelim godinama trebali znati što ovo znači i poučiti tome djecu, adolescente koji su još u fazi sazrijevanja.

Da bismo razumjeli što znači biti zaljubljen u ljubav valja razložiti tu sintagmu na dva sastavna dijela. Prvi dio je zaljubljenost kao stanje, drugi dio ljubav kao "predmet" zaljubljenosti. Zaljubljenost je iracionalna zasljepljenost, idealiziranje, život u oblacima. Zaljubljenost je čuvstvena opijenost, stanje u kojem su veze s realitetom oslabljene. To je zagledanost u neku sliku koju nosimo u sebi i jako ju cijenimo, ona je uokvirena zlatnim okvirom i predstavlja naš ideal, najdragocjeniji biser koji nosimo u duši. Zaljubljenost u partnera znači da tu osobu ne gledamo realno nego projiciramo na nju osobine koje smatramo da treba imati idealni partner za nas.

Zaljubljen u partnera ili zaljubljen u ljubav?
Zaljubljenost u ljubav nastaje onog trenutka kad počnemo tu zasljepljenost smatrati pravom ljubavlju. Biti zaljubljen u partnera i uživati u vezi priznajući svoju zaljubljenost i svjesno (s ono malo svijesti i razuma što nam je u zaljubljenosti još ostalo) prihvativši da to čarobno romantično stanje (još) nije ljubav tipično je i normalno stanje. No poistovjećivati zaljubljenost s poznavanjem partnera, povjerenjem, stabilnošću, sigurnošću, postojanošću i trajnošću ljubavi, očekujući da će to tako zauvijek biti, bez ulaganja truda i rada na upoznavanju i spremnosti na rješavanje problema i ponekad neugodne i teške situacije ili razgovore - to je sindrom zaljubljenosti u ljubav, koji dovodi do gorkog razočaranja i tvrdog prizemljenja.

Ovo je ključni dio zaljubljenosti u ljubav i valja ga posebno naglasiti. Zaljubljeni u ljubav skloni su svaku zaljubljenost smatrati "onom pravom ljubavlju". Svaka veza u kojoj su se zaljubili smatra se onim o čemu su oduvijek sanjali. To je differentia specifica od zaljubljenih - oni su zaljubljeni i uživaju u romantičnim čarima jedno s drugim. Ne kunu se u doživotnu ljubav, jer kod njih ipak taj mali dijelić mozga radi - svjesni su negdje duboko u sebi da se radi o zaljubljenosti, i da je pitanje hoće li se iz nje razviti i ljubav još otvoreno. Zaljubljeni u ljubav su "najluđa sorta lude populacije zaljubljenih". Sve druge karakteristike zaljubljenih u osobu i zaljubljenih u ljubav su više - manje iste - nerazumni, blesavi, žive u oblacima, nepromišljeni, uvijek nasmijani, i sve što s tim ide - jedino se razlikuju u tome što zaljubljeni u ljubav vjeruju da su upravo našli pravu ljubav (iako su dosad već 20 puta to isto mislili i po istoj špranci ostali razočarani). Ako se na vrijeme ne prepozna, posvijesti i izliječi (lijek je osobno sazrijevanje) zaljubljenost u ljubav može biti opasna bolest.



Ljubav ili zaljubljenost u ljubav?




Zaljubljen u ljubav može biti samo čovjek koji sanja o ljubavi, koji želi pravu ljubav, koji nosi u sebi tu sliku trajne i pouzdane ljubavne sreće. U svemu tome ovo je jedini zdravi faktor, dakle pozitivno je da postoji vizija ljibavi. No razlika između realnog odnosa u kojem se ljubav gradi kroz upoznavanje, izgradnju povjerenja, uzajamno prihvaćanje, otvorenost, podržavanjem slobode i na kraju procesa izgradnje ljubavnog odnosa uzajamno slobodnu odluku da ćemo ostati zajedno, i zaljubljenosti u ljubav, jest u spremnosti i sposobnosti da poduzmemo te konkretne korake. Zaljubljeni u ljubav rastapaju se nad primjerima cjeloživotne ljubavi i zanose se osjećajima divljenja i istinskog respekta prema tim sretnim parovima, ali upoznavanje partnera kroz razgovor i ponekad neugodne situacije će ih uznemiriti i uzrujati. Ili ne znaju ili ne žele graditi ljubav. Ono sto svakako znaju i žele jest maštati o ljubavi, uživati u čarima romantične zaljubljenosti, pričati, pisati ili pjevati o ljubavi.

Da bi se ljubav izgradila mora postojati slika tog cilja kojem stremimo. Bez vizije nema napretka. No vizija je tek - pola priče. Druga polovica su konkretne akcije, upuštanje u konkretna ponašanja koja idu u smjeru izgradnje ljubavi.

Kad se govori o ljubavi, slika koju imamo može biti više ili manje konkretna odnosno apstraktna. Na najapstraktnijem kraju kontinuuma nalazi se slika ljubavi ispunjene nježnim osjećajima, čistom ugodom, slatkim snovima, poljupcima i strašću, bezbrižnim i lagodnim životom u kojem nema ama baš nikakvih problema. Kako se približavamo konkretnijem dijelu kontinuuma dolazimo do konkretnih slika ljubavi, gdje se npr. konretne osobine ili ponašanja se poznaju, prihvaćaju i vole. Na sasvim konkretnom kraju ljubavnog kontinuuma nalazi se konretna osoba sa svojim vrlinama i manama, koju poznajemo, prihvaćamo i volimo.

Kad se sve skupa zbroji
Zaljubljenost u ljubav je čista tragedija ili prozaično ozbiljan emocionalni poremećaj. To je život u laži, traženje nečega na krivom mjestu, vječita frustracija. Pakao od života. Zaljubljen u ljubav je u vakuumu, niti voli niti je zaljubljen. Opterećen je definiranjem vizije i traži sigurnost, jamstvo druge osobe da će uvijek biti zajedno, a nerijetko izjave ljubavi upravo tako i uzima, kao garanciju na koju se računa. Za ljubav nije spreman niti sposoban jer ona zahtijeva prihvaćanje realiteta, a uživati u zaljubljenosti vrlo brzo prestane jer ga počne moriti pitanje je li ovo trajno ili privremeno. Na svaku pomisao o privremenosti reagira sa strahom i snažnim porivom da ode i potraži osobu s kojom će napokon izgraditi topli dom. Nikada ne bi priznali da su "samo" zaljubljeni jer za njih postoji samo prava ljubav do groba i ništa manje od toga. Ljubav je to za čime ginu ali ju ne ostvaruju je od realiteta radije bježe u maštarije. Zaljubljenost je ono što ostvaruju ali ne uživaju u leptirićima jer i sebi i partneru zagorče život inzistiranjem na ljubavi, na ozbiljnosti, na trajnosti, na svim atributima ljubavi za koje su čuli. Forsiraju stoga metode i tehnike za "izgradnju ljubavi" mučeći i sebe i partnera umjesto da se prepuste čari života u najboljoj vjeri i puste da stvari teku svojim prirodnom tokom.


Intimnost i povjerenje
Problem prakticiranja intimnosti u fazi izgradnje ljubavi u uskoj je vezi s povjerenjem. Dok je ljubav u fazi izgradnje, potrebno je graditi povjerenje a to se čini tako da partneri jedno drugom otvoreno doslovno „polažu račune“. Ne radi se o detektivnskoj provjeri niti paranoičnoj sumnjičavosti. Radi se o – upoznavanju. Da bismo si mogli vjerovati moramo najprije poznavati same sebe i vlastitu motivaciju, a onda upoznati i partnera te razumjeti njegovu motivaciju. Seks međutim pretpostavlja ranjivost i prepuštanje drugome s povjerenjem – a ono još ne postoji u potpunosti, i tu leži paradoks. Logičan bi zaključak bio da se ne može opustiti u intimnom druženju bez potpunog povjerenja, no kako život nije uvijek vođen logikom u praksi ovo ne mora biti tako. A potpuno povjerenje se gradi, i ne može se izgraditi bez upoznavanja. Proces upoznavanja katkad može nalikovati na control-freak manire, partner se može osjećati kao pod reflektorima pred policijskim inspektorom. No ako se spretno i taktično komunicira, ova faza može se provesti i bezbolno, na obostrano zadovoljstvo.

Realno, intimnost u ovom slučaju može opterećivati. Izgradnja povjerenja ponekad zahtijeva velike napore i značajan utrošak energije. Zahtijeva snagu racionalnog razmišljanja da se unesemo u partnerove mokasine i pokušamo ga razumjeti. Intimnost pomuti razum, pokrene emotivnu uzbuđenost i smanjuje kapacitete ra razborito razmišljanje. Da bi se partneru pristupilo s povjerenjem i opušteno, treba se riješiti straha od odbacivanja. Budući da intimnost pojačava vezivanje, to bi moglo pojačati i taj strah. Kada nastupamo iz straha od odbacivanja, tada ćemo partneru radije prešutjeti potencijalno neugodne spoznaje, informacije, pretpostavke ili razmišljanja. Što ako ga to otjera? U strahu od odbacivanja ovo pitanje budi jezu. U slobodnoj izgradnji ljubavi i povjerenja ovo pitanje predstavlja jednu sasvim realnu mogućnost, s kojom smo spremni živjeti. Neće se Zemlja prestati okretati ako potencijalni partner ode od nas. Da je pravi - ostao bi, stoga nemamo za čim žaliti.

Izgradnja povjerenja može biti turbulentan proces. Naravno da na početku ne postoji povjerenje, ono se gradi, dakle na početku veze partneri jedno drugom ne vjeruju i to je normalno stanje. Gradeći povjerenje - a to se čini propitivanjem i uzajamnim "polaganjem računa" - jača sigurnost i stabilnost odnosa a smanjuje se sumnjičavost, strah od odbacivanja, nesigurnost, zabrinutost, ljubomora i posesivnost. U procesu izgradnje povjerenja treba biti otvoren inače se povjerenje nikad neće izgraditi. Ako nam smeta nešto što partner prešućuje, treba na to ukazati, bez ustručavanja, jer to je put upoznavanja. Ponekad trnovit i težak, ali jedini put do prave ljubavi.

Priča o ljubavi VI

nedjelja , 10.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio


Priča o ljubavi V
Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Ne mora da ugnjavi, kako Čorba kaže. Može biti zanimljiva, poučna, i lekcije je bolje učiti iz tuđih nego iz vlastitih iskustava.

Pitanje intimnosti je vrlo bitno. Ako gledamo kontinuum kojem je na jednom kraju totalna nezainteresiranost i marginalizacija seksualne povezanosti partnera (kakvo nerijetko navode roditelji kad dobiju djecu, kako se onda više "ne misli na te stvari") a na drugom kraju opsjednutost seksom kakva se agresivno nameće kao kulturološki mit, nema pravog odgovora koja je zdrava mjera. Zašto bismo ovdje 'zlatnu sredinu' proglasili najboljom, ako ona npr ne zadovoljava oba partnera? Ako je i jednom i drugom partneru seks jako bitan, ako uživaju u intimnom povezivanju, ako im je to jedan od važnijih načina izražavanja i prakticiranja ljubavi i uzajamne povezanosti, te su stoga intimni svaki dan - zašto bismo to porglašavali pretjerivanjem? Ili zašto bismo proglašavali zanemarivanjem partnere koji se radije druže, planinare, pjevaju, sviraju, trče, plivaju, čitaju, štogod ih veseli, a intimno povezivanje im nije tako napeto pa recimo prakticiraju seks par puta mjesečno. Ovdje su jedno drugom mjerodavni partneri, a ne neki viši autoritet koji bi odredio koja bi to bila prava mjera.

Što se seksa u vezi tiče, možda više smisla ima promatrati to kroz jedan drugačiji kontinuum, a to je onaj kojem je na jednom kraju kompulzivnost, opsjednutost, prisilno upuštanje u reproduktivna ponašanja jer "se to mora" inače "si luzer" (kulturološki mit) a na drugom kraju potpuno slobodna voljna odluka obaju partnera o stupanju u intimni odnos. Na jednom kraju je stupanj slobode 0, na drugom 100%. To je presudna razlika, i kvaliteta odnosa može se mjeriti time što smo bliže "slobodnom kraju" ovog kontinuuma. Nije presudno je li sex svaki dan ili se apstinira, je li ljubavna veza izgrađena ili se još gradi, presudno je radi li se o slobodnoj i opuštenoj odluci obaju partnera da stupe u intimno povezivanje. Ta sloboda podrazumjeva i odgovornost - spremnost na slobodnu odluku uključuje i sposobnost nošenja sa svim mogućim posljedicama seksa - emocionalnim vezivanjem, generiranjem bliskosti koja ne mora biti stvarna, javljanje osjećaja posesivnosti, ljubomore, bijesa, krivnje, mogućnost neplanirane trudnoće, pa i spolnih bolesti (koje su ipak isključene ako se radi o partnerima među kojima je povjerenje već dovoljno izgrađeno da ne postoji sumnja o nevjeri).

Teško je dakle prosuditi kvalitetu ljubavne povezanosti kao i potencijal uspješne izgradnje ljubavne povezanosti iz same činjenice koliko su partneri angažirani u intimnom povezivanju, tj. apstiniraju li u potpunosti ili su pak intimni svaki dan. To jednostavno nije nikakav pokazatelj. Ako se radi o apstinenciji ona je u redu ako je slobodnom voljom odabrana od strane oba partnera i oba partnera su zadovoljna takvim stanjem stvari. Ako se radi o seksu svaki dan, također je u redu ako su oba partnera takvo ponašanje slobodno odabrali - ne zaboravivši na komponentu odgovornosti u tom slobodnom odabiru, a to je spremnost da se nose sa svim posljedicama. Npr. ako se radi o odnosu u fazi izgradnje ljubavi, emocionalne posljedice seksa mogu uznemiriti i uzdrmati odnos, i ako ih partneri ne posvijeste mogu ugroziti proces izgradnje ljubavi. Stoga se ponekad može činiti da se s pojavama ljubomore, posesivnosti, krivnje, srama, bijesa, razočaranja, tuge ne može nositi drugačije nego apstinencijom. To jest jedan od načina - no apstinencijom se zapravo te pojave dokidaju, a ne iznalazi se djelotvoran način da se s tim pojavama nosi. Kao da se, na neki način, odgađa rješavanje problema i suočavanje s istinom o izazovu pred kojim stojimo.

Tu je možda poanta tradicionalne filozofije braka "dok nas smrt ne rastavi" i prakse "nema seksa prije braka". Ljudi se s emocionalnim izazovima nisu znali bolje nositi. Emocionalne i fizičke posljedice koje donosi seks mogu biti adekvatno adresirane jedino u braku, to je bio temeljni postulat. Nisu bili u stanju posvijestiti vlastite emocije, racionalno upravljati svojim ponašanjem i staviti efekte emocija, ma koliko oni bili snažni, pod kontrolu vlastite volje, svojih odluka, svog stava. Najbolji način koji su ljudi nalazili - a to traje stotinama godina - jest uspostavljanje nerazriješive institucije braka, unutar koje će svi mogući efekti ponekad razornih emocija biti uokvireni. To zaista nalikuje svojevrsnom zatvoru, i možda tu leži objašnjenje velike recentne konjunkture u statistici razvoda. Kad se radi konkretno o seksu, svakako je od "prisilne apstinencije" i "odgađanja adresiranja izazova nošenja sa spolnim životom" daleko veći izazov - koji zahtijeva evidentan napredak ljudske vrste - prepoznati emocije koje se pojavljuju intimnim povezivanjem, posvijestiti stupanj vlastite zrelosti i upustiti se u psihološki rad ako vlastitu zrelost smatramo nedostatnom, odlučiti o svojem ponašanju slobodno, u toj slobodi preuzeti odgovornost, i biti kadar nositi se sa svim što nam život donese.

Priča o ljubavi V

petak , 08.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio


Priča o ljubavi IV
Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Pitanje intimnosti odnosno seksualne bliskosti.
U zaljubljenosti, koja je po definiciji mješavina seksa i emocija, to se podrazumjeva.
No u procesu izgradnje prave ljubavi postoje PRO i CONTRA prakticiranja intimnosti.
Razmislimo ovdje o tome

PRO
1. Seks donosi puno blagodati fizičkih i psihičkih - rastapa stres, poboljšava krvotok, pomlađuje, uveseljava
2. To je važan i očaravajuće ugodan aspekt veze koji dodatno motivira da se potrudimo u izgradnji ljubavi
3. Duža seksualna povezanost jamči bolje poznavanje na tom polju te unaprijeđenje i usklađivanje seksualnog života

CONTRA
1. Mogućnost neplanirane trudnoće
2. Seks može stvoriti privid bliskosti na račun realnog sagledavanja partnera i stvaranja bliskosti koja ne uključuje seks.
3. Kulturološki mit je da se mora imati seks. Ne mora. Može se lijepo i mirno živjeti i bez seksa.
4. Seks ima svoje emocionalne posljedice - ljubomora, posesivnost, uznemirenost - s kojima se teže nositi ako ne postoji stabilnost, sigurnost i izgrađeno povjerenje ljubavnog odnosa.
5. Seks će uzeti dosta vremena koje bi se inače moglo posvetiti izgradnji ljubavi, stoga će izgradnja ljubavi ići sporije.

Priča o ljubavi IV

Slijedeći dio
Prethodni dio


Priča o ljubavi III
Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Izgradnji prave ljubavi stoje na putu neki kulturološki mitovi.

Mit 1. Zaljubljenost i ljubav je jedno te isto
ISTINA: Nije.

Mit 2. Do ljubavi se dolazi isključivo preko zaljubljenosti, koja je njena prva faza
ISTINA: Ne mora biti, najčešće zaljubljenost ne vodi do ljubavi. Može dovesti sviđanje, prijateljstvo, ravnodušnost.

Mit 3. Seks je vrhunska vrijednost. Sex, sex, sex na ex. Što više sexa, to ljepši život. Biti bez seksa je opasno, otrvrovno, alarmantno stanje. Što prije treba naći stalni sex da budeš dobro!
ISTINA: Nije nužno jebati, kako bi rekla Lucia Extebarria. Seks je zamišljen kao izražaj ljubavi, dakle preduvjet za dobar seks je izgradnja ljubavnog odnosa. Bolje je graditi ljubavni odnos hladne glave, u apstinenciji, ako nam seks pomuti razum, veže za pratnera i oduzima slobodnu volju i mogućnost odluke: reći partneru to sam ja, take it or leave it, i isto se postaviti prema partneru. Poanta je zamisliti život bez partnera i s partnerom i odlučiti se da u toj vezi imamo više nego svaki pjedinačno.

Mit 4. Za seks je dovoljno fizički biti na visini zadatka, emotivno nije bitno
ISTINA: To je dovoljno da se postane roditelj, to je biološka stvarnost. No za svjesnu odluku o upuštanju u reproduktivno ponašanje koja uključuje punu odgovornost i sposobnost za nošenje s mogućim posljedicama - trudnoćom, spolnim bolestima, emotivnim posljedicama - vezanjem vlastitim ili partnerovim, ljubomorom, posesivnošću, krivnjom, sramom, strahom, nelagodom, pa čak i tugom - potrebno je biti emotivno na visini zadatka.

Mit 5. Preteško je nositi se s neugodnim osjećajima, to se ne može izdržati.
ISTINA: Ključno je pitanje sposobnosti nošenja s vlastitom nelagodom
Zaljubljenost, veze
-nositi se vlastitom nespremnošću i nespretnošću da se artikulirano i suvislo izraze nježni osjećaji
-nositi se s odbijanjem druge strane, s čuđenjem, s uvrijeđenošću
-nositi se s ismijavanjem okoline, udarom na ugled u društvu
-nositi se s vlastitim sramom, možda i krivnjom, razočaranošću zbog neuspjeha
Sex
-trpjeti frustraciju radi nezadovoljene spolne želje
-pokušati se upustiti u reproduktivno ponašanje ali ostati odbijen
-nositi se s emocionalnim posljedicama seksa - ljubomora, posesivnost, navezanost, tuga, krivnja, sram
-nositi se s fizičkim posljedicama seksa - neplaniranom trudnoćom ili spolnim bolestima - općenito nošenje sa šokom i iznenađenjem
Također, postavlja se pitanje vjerovanja sebi i svojoj prosudbi, ponašanja u skladu s tim a ne u skladu s očekivanjima društva - može se činiti u sukobu sa socijalizacijom.

Mit 6. Ne treba raditi na vezi, ljubav je ili tu ili nije, ne može se umjetno stvoriti
ISTINA: Ljubav nastaje kao posljedica konkretnog poznavanja partnera. Stoga treba raditi na vezi, a taj rad se sastoji u upoznavanju partnera i donošenjem stava - sviđa mi se ili ne. Potrebno je upoznati partnerove dobre kao i loše strane, sve ih prigrliti i zavoljeti. Onda se može govoriti o izgrađenoj ljubavi.

Mit 7. Svaki punoljetan čovjek sposoban je za ljubav
ISTINA: Nije. Za ljubav je potrebna emotivna zrelost, a ona podrazumjeva poznavanje sebe, prihvaćanje sebe i ljubav prema sebi. Tek kad to imamo, možemo upoznati isto tako zrelog partnera i zavoljeti se međusobno. Dakle ljubav mogu izgraditi samo dvije zrele osobe.

Priča o ljubavi III

utorak , 05.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio

Priča o ljubavi II
Priča o ljubavi I

Ljubav je odnos koji postoji samo u realitetu.
Romantični vikend na Hawajima je fantazija, i to s realitetom veze nema.
Što su elementi realiteta, u kojem stanuje ljubav?

1-osobna zrelost 1-1
Najprije je potrebno poznavati sebe, svoje osobine, prihvatiti ih i zavoljeti. To je osobna zrelost i samopouzdanje, preduvjet za sposobnost izgradnje ljubavi. Netko ju postigne s 20, netko s 40 godina, a netko nikad.

2-poznavanaje partnera 1-2
Partnerove osobine treba poznavati, prihvatiti ih i voljeti. Za razliku od zaljubljenosti u kojoj na partnera projiciramo sliku idealnog ljubavnog partnera koju nosimo u sebi, a koja nema veze s karakteristikama realne osobe u koju smo zaljubljeni, u ljubavi se partner vidi realno, sa svojim vrlinama i manama, koje se poznaju, prihvaćaju i vole.

3-odnosi - vlastiti 1-n, partnerovi 2-n, zajednički 12-n
Nitko ne može živjeti sam, pa tako niti ljubavni par. Vanjski odnosi moraju postojati i oni su neizostavni dio ljubavi. Čovjek je društveno biće i sociološka povezanost para sastoji se od uklapanja u društvo, uzajamnom prihvaćanju manira, pomoći prijatelja kada dođe kriza. Odnosi su dio realiteta i ako par živi pod staklenim zvonom oslanjajući se na biološku povezanost, tu se ne radi o ljubavi.

Priča o ljubavi II

ponedjeljak , 04.05.2015.

Slijedeći dio
Prethodni dio


Priča o ljubavi I

Kaže mi jednom savjetnik da se raspitam u društvu u kojem se kreće određeni ljubavni par o tome kako se ponašaju u društvu, da čujem mišljenje ljudi koji znaju mene i njih dvoje, pa da na osnovu toga mogu prosuditi ima li ta veza ikakve veze s realitetom. What the fuck!?

Bilo je to prije par mjeseci. Tek sad sam shvatio smisao ovog naputka i pojam povezanosti ljubavnog odnosa s realitetom. Kada ljubavni odnos ima veze s realitetom? Onda kada se radi o ljubavi. Ako se radi o tjelesnoj strasti i čistoj fizičkoj privlačnosti, to nema veze s realnošću (osim što su tjelesa realna kao i uzajamni dodiri, no ne govori se ovdje o realitetu u smislu materijalne stvarnosti nego duhovne). Ako se radi o zaljubljenosti, zaslijepljeno se idealizira partner ne zbog svojih osobina nego onoga što želimo vidjeti u njemu i što nama treba, stoga tu o realitetu govora nema. O realitetu ima govora ako se radi o - ljubavi. Prava ljubav se izgrađuje. Za to teba vremena. Čak i ako se radi o zrelim i izgrađenim osobama, koje sebe poznaju, prihvaćaju i vole, dakle osobama spremnima za ljubav, potrebno je vrijeme i razne situacije da se partner upozna. Jedan od načina upoznavanja je dijalog naravno, ono što nam osoba kaže o sebi, ali također treba i u praksi vidjeti kako se netko ponaša, kakvi su mu maniri, koji su mu ukusi, preferencije, kako voli provoditi slobodno vrijeme, koje su mu vrijednosti...Za to treba vremena.

Dakle da se vratimo na primjer s početka priče. Osoba o kojoj je riječ još je formalno u braku (razvod je u tijeku), a kada se upustila u vezu bila je u procesu razvoda (brojeći od odluke o razvodu) oko 4-5 mjeseci. Poznato je da je razvod - ma koliko olakšanja donio - ipak proces koji treba odraditi da bi čovjek ponovno postigao osobnu ravnotežu. Zanemarimo li čak i činjenicu da se radi o osobi (ženi) koja ne prihvaća i ne voli sebe dovoljno da bi se molgo reći da je to u nekoj zdravoj mjeri koja bi ju činila sposobnom za ljubav - može li se nakon 4-5 mjeseci očekivati ljubavna veza koja ima veze s realitetom? Naravno da ne može.

Kaže mi jednom savjetniki ovako: trebalo bi zakonom zabraniti svaku vezu minimalno 6 mjesci od formalno provedenog razvoda. Možda i prestrogo. A možda samo - u okviru realiteta?

Zašto je realitet poželjan, zašto je dobro sazrijeti kao čovjek? Koja je kvaliteta toga? Hoće li se izgubiti neka djetinja čar, neki žar za životom, čarolija oduševljenja ljepotama i čudima svijeta? Treba li za tim žaliti i pkjevati ramonese "I don't wanna grow up" ? Sazrijevanjem prestaje sposobnost zaljubljivanja. Je li to vrijedno žaljenja?
Nije.
Sazrijevanje je vrijednost
Jer u realitetu, do kojeg se može doći jedino sazrijevanjem, nalazi se - ljubav.
Prava realna ljubav kakvu mogu ostvariti samo dvije zrele osobe koje poznaju, prihvaćaju i vole same sebe.

Koje su to vrijednosti zrelosti, realiteta, i kvalitete ljubavi koja uljepšava život?
1-spremnost na rješavanje problema
2-3P - pripadnost, privrženost i posvećenost
3-osjećaj sigurnosti i mira, povjerenje u partnera
4-kada nekoga volimo, mi možemo zamisliti život bez te osobe, i odluka da živimo zajedno predstavlja izraz slobodne volje, a ne prisile
5-poznavanje realnih osobina partnera i poštovanje njega kakav jest
6-može se razgovarati o intimnim stvarima bez imalo srama
7-može se razgovarati o dubljim i bitnim temama
8-svađa nije kraj svijeta nego će se iz svađe naučiti nešto i znati kako ubuduće izbjeći da se ne posvađa oko toga
9-nema potrebe da se svima trubi o ljubavi jer se dobro zna što se stvarno osjeća
10-kvaliteta slobodne volje a ne prisilnog stanja
11-ljubav je stvar odluke i svjesnog čina, a ne stanja
12-snažni osjećaji nisu trajno prisutni nego se javljaju samo povremeno
13-izgrađen vlastiti identitet zasnovan na stvarnosti - osoba poznaje, prihvaća i voli samu sebe - to je pretpostavka za sposobnost sagledavanja realnosti druge osobe
14-ljubav je nesebična, postoji potreba da se partneru pruži isto što se i dobbiva, pa i više od toga
15-zrela osoba s izgrađenim identitetom nije se sposobna zaljubiti
16-vjerovanje da osoba može i ima snage ostvariti sebe je esencijalna kvaliteta ljubavi
17-davanje ljubavi je uvijek i primanje jer podrazumjeva odnos, stvaranje nečeg novog, cjeline koja je veća od zbroja dijelova.
18-sazrijevanje je skidanje sloja ružičaste boje s naočara kroz koje se gleda na život
19-osnova ljubavi je emotivno vezivanje kroz uzajamno zadovoljenje emotivnih potreba
20-ljubav ne mora slijediti nakon zaljubljenosti, može slijediti nakon sviđanja, prijateljstva, ravnodušnosti, upoznavanja ili čak konflikta

Priča o ljubavi I

petak , 01.05.2015.

Slijedeći dio

Iz arhive

1. Ljubav u vezi daje osjećaj sigurnosti, stabilnosti i mirnoće, dok zaljubljenost obilježava zastrašujuća nesigurnost, bijes, ljubomora, osjećaj zabrinutosti u partnerovu iskrenost, strah da će nas prevariti ili ostaviti

2. Ljubav se zasniva na privrženosti koja s vremenom postaje sve jača, a zaljubljenost na strasti koja je jaka samo dok je veza svježa

3. U ljubavi postoji strpljiva spremnost na rješavanje problema, pripadnost i posvećenost, u zaljubljenosti samo trenutni osjecaj opsesivnost i ako izostane gratifikacija onda bijes i ljubomora

4. Ljubav je snažan osjećaj koji zadovoljava osnovne emocionalne potrebe, dok je zaljubljenost intenzivna, ali samo privremeno zadovoljava našu potrebu za ljubavlju.

5. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo. Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, svjestan je i odlučan čin volje,

6. Ljubav podrazumjeva poštovanje drugog, onakvog kakav on stvarno jest, a ne poštovanje ideala koji smo mu nametnuli kao u slučaju zaljubljenosti

7. Cilj ljubavi nije dobiti nešto što želite, već činiti nešto dobro zbog svoje ljubavi.

8. Ako zatvorimo oči pred svim što nije savršeno, zatvaramo vrata i ljubavnom odnosu koji je stvaran

9. Kada ste u fazi zaljubljenosti spremni ste napraviti apsolutno sve, samo kako bi se svidjeli osobi u koju ste zaljubljeni, pa čak i one stvari koje nikada inače ne bi napravili i koje zapravo uopće ne volite. Jednom riječju lagali bi samima sebi. A kada volite, onda se prikazujete točno onakvima kakvi jeste i nudite partneru dvije opcije, da vas takve prihvati ili da ode.

10. Kada vlada zaljubljenost između vas i vašeg partnera, najčešće teme o kojima razgovarate su površne, dok se u dugim i pravim vezama razgovara o dubljim i bitnim temama, te možete razgovarati o intimnim stvarima bez imalo srama.

11. Zaljubljeni ljudi na sva vrata šire svoju ljubav i osjećaje, a oni koji iskreno i stvarno vole te stvari ne govore drugima, jer nemaju potrebu, te i bez da ih govore jedno i drugo od partnera, znaju što stvarno osjećaju.

12. Kada nekoga volimo, mi možemo zamisliti život bez te osobe, i odluka da živimo zajedno predstavlja izraz slobodne volje, a ne prisile kao u slučaju zaljubljenosti.

13. Sposobnost da realno vidimo drugog onakvim kakav jest, da ga takvog prihvatimo pa da ga volimo, što je u tijesnoj vezi s istom takvom sposobnošću da vidimo, prihvatimo i volimo sebe onakve kakvi jesmo, predstavlja cilj duhovnog razvoja. (veza sposobnosti voljenja i samopouzdanja)

14. Možeš li voleti kada je tvoja partnerka bila nepoštena, zanemarila tvoje potrebe, ili zaboravila na neko svoje obećanje. U ljubavi ne samo da ćeš imati potrebu za ljubavlju, već ćeš imati potrebu da svom partneru pružiš isto što i ona/on tebi pa čak i više.
Zaljubljenost je okrenuta isključivo sebi, više si opterećen time šta možeš izvući iz te veze nego nešto konkretno uraditi da je poboljšaš. Osećaš se sjajno kada je tvoja partnerka u blizini jer je većina tvojih emocija povezana sa ponosom koji osećaš kada neko drugi shvati da ta osoba pripada tebi.
Zaljubljenost odbacuje društvene, rasne, obrazovne, karakterne razlike koje će kad-tad da isplivaju na površinu. Zaljubljenost govori da to nije važno, da ako se dvoje vole sve ostalo će se samo od sebe rešiti. E pa neće! Mogu jedno vreme da se prikrivaju ali kad-tad će isplivati na površinu. Zaljubljeni par prelazi preko svih razlika.

15. Dok mnogi ljudi vide predanost kao zamku, njene zdravije verzije su zapravo oslobađajuće po oba partnera, jer iznose na površinu njihove prave ličnosti, i grade ljubav koja je zadovoljavajuća i trajna

16. Ono što treba da znate, to je da jedina osoba koja može zadovoljiti sve Vaše potrebe ste Vi sami. Kada upoznamo sebe, prihvatimo sebe u potpunosti, počinjemo da brinemo za sebe, nežno i pažljivo poput dobre majke. U tom trenutku, spremni smo za formiranje stabilnih, dugoročnih veza koje mogu trajati.

17. Ljubav je zasnovana na emotivnom vezivanju za osobu a zaljubljenost na užitku

18. Ljubav najčešće ne slijedi nakon zaljubljenosti, može doći nakon sviđanja, prijateljstva, ravnodušnosti, upoznavanja ili čak konflikta

19. Ljubav je normalno, trajno i redovno stanje, zaljubljenost ekstremno, privremeni i izvanredno stanje. Ljubav jest stabilna i trajna ali na vezi treba raditi kao i na samorazvoju

20. Bez sumnje zaljubljenost je površna, jer je bazirana na trenutku - trenutnoj privlačnosti i zadovoljstvu. Sa druge strane, ljubav je zreliji osjećaj. Jasno razumijete što je dobro, a što loše i na kraju vas to usrećuje.

21. Opsesija je prava riječ koja objašnjava zaljubljenost. To je samo simpatija ili fizička privlačnost prema drugoj osobi. Ukoliko se ne ostvari, nastupa bijes i ljubomora. Ljubav je potpuno suprotan osjećaj. Osoba će biti strpljiva i spremna prihvatiti bilo koji izazov. Osoba koja voli će se truditi riješiti eventualne probleme, a ne jednostavno odustati. U ljubavi uvijek postoji osjećaj pripadnosti i predanosti, što se nikada ne može očekivati kod zaljubljenosti.

22. Ljubav je bez sumnje predivan i zdrav osjećaj. Ljepota ljubavi polazi iz činjenice da postoji zrelo prihvaćanje partnerovih nesavršenstava. Prihvaćate nekoga kakav je i to je divna stvar.

Mame i bebe

subota , 04.04.2015.

Snažna je to veza.
Majčinski instinkt.
Od svih veza u prirodi (i društvu) ova je vjerojatno najsnažnija. Nema jače. Majka svoju mladunčad čuva i štiti, razjareno grizući svakog tko bi im mogao nauditi. Da bi pružila djeci sigurni milje za odrastanje, majka će učiniti sve, ne birajući sredstva, stavljajući svoje potrebe iza dječjih, ne misleći na obzire a niti na vlastitu komociju ni ugodu.

I ženi treba partner, ljepše je živjeti u paru nego sam. Ali prioritet ženi je majčinstvo, majčinski instinkt je jači od instinkta vezanja za partnera. Ako je biološki otac djece živ, majku opterećuje i pomisao da izlaganjem djece drugom čovjeku nanosi bol njihovom ocu zapostavljajući ga, a time posredno i bol svojoj djeci. Ako se radi o udovici, stvar će biti nešto lakša, mada će u mnogim slučajevima žena pretpostaviti majčinstvo svemu i živjeti za podizanje djece, stoga se neće nikada odlučiti za preudaju.

Očeva i majčina ljubav su različite, kako opisuje Erich fromm u djelu "Umijeće ljubavi". Majčinska ljubav je bezuvjetna, očeva je više usmjerena na disciplinu. Zbog te jake primarne veze koja majku čvrsto vezuje uz djecu -majčinskog intinkta - djeca, osobito mala, uvijek su više privržena majci. Otac je pak prvenstveno vezan za njihovu majku i njemu je primarna ljubav prema ženi, a tek onda dolazi ljubav prema djeci. Otac će ponekad biti prema djeci grub i osoran, ponekad i suviše inzistirajući na disciplini. Majku pak neizmjerno boli kad je netko prema njenoj djeci neugodan i ne iskazuje im puko poštovanje i divljenje, pa makar bio to i njihov tata. I logično je pitanje koje joj se nametne: ako je njihov otac u stanju grub biti prema njima, muškarac koji im je najbliži od svih na svijetu, što bih mogla očekivati od nekoga tko im je stranac? I sama pomisao na nepoštovanje prema njenj djeci udaljava ju od ideje da ih izloži drugom muškarcu. Udovica teško, a razvedena žena još teže.

Ako je majka spremna odreći se oca svoje djece i razvesti se od njega jer se - između ostalog - neadekvatno ponaša prema njenoj djeci (OK, i njegovoj, ali za nju su prije svega njena a onda i njegova), koliko će lakše odgurnuti od sebe drugog muža ako ovaj ikad iskaže nepoštovanje prema njenoj djeci (ovaj puta ne i njegovoj) i to u puno manjoj mjeri nego je to činio njihov otac? Vrlo teško će se majka odlučiti izložiti svoju djecu drugom partneru, ali će vrlo lako drugog partnera odbaciti kad proradi zaštitnički majčinski instinkt. To je vrlo vrlo kompleksna situacija. Zahtjeva visoku sposobnost upravljanja konfliktima (koliko samo treba evoluirati netko tko je sklon izbjegavanju konflikata u sofisticiranog conflict-managera?), emocionalnu stabilnost, samokontrolu...zahtjeva izgrađene i zrele ljude, razumne i visoko emocionalno inteligentne.

Zajednička djeca u drugom braku mogu ipak koliko toliko zagrantirati čvrstu povezanost para. Ako jedan od partnera nema djecu iz bivše veze također je lakše. Nekoliko je tu ključnih pitanja.
1. Ima li par zajedničku djecu? - ako da, jedan faktor povezanosti više
2. Ima li ona svoju djecu iz bivše veze? - ako da, jedan faktor rizika više zbog snažnog majčinskog instinkta
3. Ima li on djecu iz bivše veze? - ako da, jedan faktor rizika više jer neće potpuno moći skrbiti o njenoj djeci
4. Je li prekid bivše veze razvod ili smrt? - razvod je teža opcija jer kontakt s bivšim partnerom ako ima djece nikad neće nestati
Par koji nema zajedničke djece, oboje su razvedeni i oboje imaju djecu vjerojatno spada u najrizičniju skupinu za održavanje stabilne ljubavne veze i izgradnju doma.

Ako bi se bodovalo, moglo bi se to napraviti ovako
Procjena moguće uspješnosti veze
3-najviše
2-manje
1-najmanje

1. je li on razveden, udovac, ili nije bio u braku? (3-nije bio u braku, 2-udovac, 1-razveden)
2. ona je razvedena, udovica ili nije bila u braku? (3-nije bila 2-udovica, 1-razvedena)
3. Ima li ona djecu (1- ima 3-nema)
4. ima li on djecu (2-ima, 3-nema)
5. imaju li zajedničku djecu (1-nemaju 3-imaju)
Dakle u slučaju 1+1+1+2+1=6 od 15 = 40%

Povezivanje - Biološko i sociološko

petak , 06.03.2015.

S godinama sociološki aspekt postaje sve važniji a biološki sve manje važan

Sociološki aspekt vuče biološki za sobom, ne obrnuto
--približavanje-upoznavanje pa onda intimno povezivanje
--udaljavanje-financijski krah pa onda odbojnost
Ako je osnova za povezivanje biološka....dakle primarna je potreba za intimnom vezom, a onda dolaze vrijednosti, društveni odnosi, konstelacije šire obitelji...

Sociologija
--financijska sigurnost
--kako smo u društvu kao par
--kako nas doživljavaju drugi
--kako smo unutar šireg obiteljskog kruga
--racionalistički pristup
--doživljaj partnera u društvu -kontinuum od ponosa do srama
--vrijednosti-usklađenost, poštovanje, tolerancija

Biologija
--samoća boli, ožičeni smo za spajanje
--kako smo udvoje nasamo
--instiktivistički pristup
--emotivna povezanost
--seks
--potomstvo
--duboka želja za intimnim vezivanjem sa srodnom dušom
--emocionalne potrebe-povjerenje, prihvacanje, divljenje, zahvalnost, odobravanje, poticanje-brižnost, poštovanje, slušanje s razumj, sigurnost, prizn utemelj osj, odanost

Asertivno priopćavanje granica

četvrtak , 29.01.2015.

Koji je najgori scenarij u ljubavi kad se priopćavaju granice?
-Noga!
A ima li još gori scenarij?
-Ima. Da se odustane od svojih granica, šuti i trpi frustraciju. Za volju...višeg dobra, Onog Čarobnog Nečeg što nam ta osoba daje, a bez čega nikako ne bismo mogli živjeti
Koja je poanta u priopćavanju granica?
-Da se one spoznaju
Kako se spoznaju granice druge osobe?
-Tako da se prijeđu i na to budemo upozoreni
Koja je posljedica priopćavanja granica?
-Definiranje što će se mijenjati i s koje strane, a što će ostati kako jest jer je nepromjenjivo
Kako se priopćavaju granice?
-Mirnom i civiliziranom komunikacijom, navodeći primjere, bez optuživanja, predbacivanja, prigovaranja, kritiziranja. Nije potrebno ispričavanje kad se priopćavaju vlastite granice, na njih imamo pravo.
Kada se priopćavaju granice?
-Onog trenutka kad su pogažene. Što prije to bolje i efikasnije.

Razvod ili ne?

ponedjeljak , 12.01.2015.

Pitanje odgoja je toliko važno da je nadređeno svim drugim pitanjima
Pa tako i pitanju važnosti postojanja emocionalno bliskog ljubavnog odnosa
Djetetu razvod nanosi emocionalnu štetu i opterećuje ga
Brižan roditelj žrtvovat će sve radi dobrobiti svog djeteta

Pa tako možda i pristati živjeti u emocionalno nezadovoljavajućoj vezi u braku, samo da bi se djetetu omogućio standardni obiteljski ambijent za odrastanje
Nedvojbeno je pak da djetetu nanosi emocionalnu štetu i loš brak roditelja, život u odnosu ispunjenom frustracijom, svađama, netrpeljivošću

Esencijalnim se dakle nameće pitanje: koje je od ta dva zla manje?
Je li manje zlo razvesti se i liječiti djetetovu traumu razvoda ili ostati u lošem braku i liječiti njegove posljedice na djetetu?